Prije desetak dana u kafiću Program u Martićevoj sjedili smo s jednim veteranom marketinške industrije. Razgovarali smo i o vinima, pa je čovjek u jednom trentuku rekao: “Ja zaista ne razumijem te slavonske vinare, koji i danas misle da od graševine mogu napraviti neko ozbiljno vino i ozbiljan biznis.”
Čovjeku smo idućih petanestak minuta morali objašnjavati kako je graševina zapravo jedna od najpotentnijih hrvatskih sorti, koja može davati, i dosta redovito daje vina visoke internacionalne vrijednosti. Koje, međutim, hrvatsko tržište ne prepoznaje kao “ozbiljna” vina.
Stav našeg sugovornika prema graševini zorno pokazuje da je loš imidž glavni prolem suvremene industrije graševine. Jer zaista, nijedna hrvatska sorta ne daje milijune i milijune litara dobrih do izvrsnih vina za tako mali novac. Što je dokazalo i paralelno kušanje, koje smo u nedjelju navečer s organizirali kod kuće .
Iločki podrumi poslali su nam svoju novu Kvalitetnu graševinu. Riječ je, dakle, o berbi 2020. punjenoj u butelje s navojnim čepom koje u supermarketima koštaju između 35 i 25 kuna, zavisno o tome prodaju li se po redovitoj cijeni ili na akcijama. Akcije za taj rang vina su vrlo česte.
Nova iločka Vrhunska graševina osvježavajuće je, niskoalkoholno vino plemenitog sortnog mirisa, s nešto citrusa i dosta jabuka, i sasvim blagim, tek naznačenim nijansama meda i bijelog cvijeća. Radi se na 12 posto alkohola da bi potrošači mogli više popiti, ali je usprkos niskom alkoholu za mogućnosti iločkog terroira, vino optimalno zrelo i gotovo zaokruženo. Radi se o lakopitkom vinu, koje svejedno posjeduje pravu, autentičnu vinsku supstancu.
Da bismo vidjeli što se dešava s tim tipom vina poslije godinu dana, otvorili smo buteljku beljske Kvalitetne graševine iz 2019. godine koja košta gotovo isto kao iločka, i buteljku Kvalitetne graševine Iločkih podruma iz 2019. Rezultati su dosta iznenađujući, blizu impresivnima.
Kvalitetna graševina Iločkih podruma iz 2019. jako se zokružila, izgubila je tek ponešto svježine ali je na aftertasteu dobila puno meda i oraha, pa se pretvorila u veoma respektabilno gastronomsko vino koje bismo vrlo rado pili uz gusja jetra, smuđa na žaru, riječne rakove ili kozice u tempuri.
Beljska je Kvalitetna graševina otišla u drugom smjeru, jer se baranjski i iločki terroiri značajno razlikuju. Nije izgubila na svježini, ali se napunila aromama i mirisima vrlo zrelog voća, uključujući marelice i breskve. Ona je od svakodnevnog lakopitkog vina postala vino s puno integriteta, koje nudi previše užitka za svoju cijenu.
Poanta je u sljedećem: dvije graševine masovno dostupne u supermarketima za smiješno nisku cijenu, dokazale da mogu uspješno dozrijevati, čime su zapravo demonstrirale jednu od najvažnijih značajki pravog vina – sposobnost mijenjanja prema kompleksnijem i boljem.
Hrvatski kupci, nažalost, uglavnom nisu svjesni da za 35 kuna po redovnoj cijeni ili za 25 kuna na akciji, mogu kupiti buteljku vina otprilike trostruko bolju od svih stranih bijelih buteljki po istoj cijeni, ili barem dvostruko bolju od skoro svih stranih bijelih buteljki iz samoposluživanja koje se prodaju po dvostruko višoj cijeni.
Niska cijena vina poput kvalitetnih iločkih i beljskih graševina anomalija je u kojoj treba uživati bez kočnica. Te bi graševine trebalo kupovati na sanduke: karton popijete sada, a sanduk čuvate dok ne postane još bolje.
Ne treba posebno naglašavati da su strani vinski stručnjaci već prepoznali visoku kvalitetu ovih jeftinih graševina. I beljske i iločke graševine od 25 do 35 kuna dobile su niz međunarodnih priznanja.
