Neki vrlo cijenjeni restorani to već rade. S rezervacijama naplaćuju cijele večere, kao da kupujete kartu za kazalište ili koncert. Zvijezde Michelinovih vodiča, poput njujorškog Eleven Madison Parka i čikaške Alinee naplaćuju tjednima, ponekad i mjesecima unaprijed, uračunavajući čak i napojnice za konobare. Nedavno im se pridružio restoran Acadia iz Chicaga, piše Food Network. Njegov chef Ryan McCaskey ovaj model naziva uberizacijom restorana. Ako gost unaprijed plati večeru, dokle god je u restoranu svi mogu biti fokusirani isključivo na njegovo iskustvo, nitko ne mora brinuti za račun na kraju večere i gost kad završi može samo ustati i otići. Sam proces podmirivanja računa nakon fenomenalne večere ponekad zaista ohladi doživljaj.
Plaćanje unaprijed je, naravno, zgodan model za restorane, gosti koji skupo plate vjerojatno neće olako izostati s večere. Što je dosta bitno, jer restorani gube tisuće kuna, eura i dolara na rezervacijama na kojima se gosti nisu pojavili niti su ih otkazali. Tu je, naravno, i lakše planiranje prihoda i troškova, a osoblje se rasterećuje i može se bolje posvetiti sparivanju jela i vina, razgovoru s gostima i cijelom narativu restorana. Ovaj model teoretski bi u restoranskoj industriji mogao napraviti preokret kakav je Uber napravio u prijevozu. Ali postavljaju se dva teška pitanja. Prvo, restorateri se ne mogu složiti oko pitanja refundiranja. Jedni smatraju da, ako glazbene zvjezde ne refundiraju trošak karata ako se gledatelji ne pojave na koncertu, to ne mora činiti ni Michelinov restoran.
Drugi, poput chefa Acadije, smatraju da se goste ne smije toliko pritiskati, jer nepredviđene situacije su uvijek moguće. Svojim gostima koji unaprijed plate večeru daje godinu dana za rezervaciju novog termina za isti novac, restorane ne treba baš potpuno automatizirati. Puno teže pitanje odnosi se na činjenicu da će ljudi večere htjeti plaćati unaprijed samo ako ih smatraju događajem, poput koncerta ili broadwayskog mjuzikla. Većina chefova reći će da je kultura hrane naprosto kultura i da između elaboriranih restorana koji pružaju zaista sveobuhvatna iskustva i kazališta ne bi trebalo raditi razliku. Ali kao što znamo, kritična masa gostiju, pa i onih koji redovno posjećuju Michelinove restorane, odlazak na ručak ili večeru još uvijek smatra tek nešto sofisticiranijim hranjenjem ili u najboljem slučaju izlaskom.
