Nedjeljni dnevnik HRT-a posvetio je solidnih pet minuta problemu nedostatka radne snage u turizmu. Prvo su prikazali neki kafić u Puli u kojem vlasnik obavlja sav posao, jer već mjesecima nema koga zaposliti.
Zatim su izvještavali iz jedne istarske pekarne/slastičarne, čiji je vlasnik u kameru državne televizije nabrojao sva zanimanja koja su mu potrebna, pa je siroti čovjek dodao da mu Zavod za zapošljavanje ne šalje doslovno nijednog pekara, slastičara pomoćnog pekara, i tako dalje, i tako dalje…
Kriza s manjkom sezonske radne snage u Hrvatskoj, koja ne zahvaća samo turizam i ugostiteljstvo nego i vinsku i prehrambenu industriju, u ovom se trenutku može riješiti potpunom liberalizacijom uvoza radne snage.
Krajnje je vrijeme da Hrvatska otvori granice Filipincima, Indijcima, Pakistancima, građanima afričkih država, ali i Bosancima, Srbima i Makedoncima. Ne postoji ni jedan razlog za postojanje famoznih radničkih kvota za strance, jer su hrvatskom turizmu i njegovim satelitskim industrijama strani radnici upravo kritično neophodni. I nema nikakva razloga da ih se bilo tko boji. Dapače, kako znamo i iz Bourdainovih knjiga, radnici iz nerazvijenih zemalja čine samo srce svjetskih restoranskih industrija.