Talijanska scena viskija jedan je od pokretača svjetske slave viskija, posebno škotskih single maltova, a sve je počelo još krajem 1950-ih godina. Danas je viski, posebno škotski single malt, piće koje osim fantastične povijesti ima i izvanrednu vrijednost, smatra se većom od zlata, a nemali je broj onih koji u njega ulažu dinamikom kriptovaluta.
Tko god je barem jednom bacio pogled na aukcije, sigurno je ostao začuđen velikim brojem boca koje nose oznake talijanskih uvoznika i buteljera. Bonfanti, Sestante, Monn, Pinerolo ili Giovinetti obično nose i dodatnu vrijednost na aukcijama, znate li zašto?
Iako je obično gledamo samo u svjetlu vrhunskih vina i grappe, a volimo i jedno i drugo, Italija je svoju ljubav prema viskijima odavno pokazala. Sve je počelo još 1950-ih, vrlo brzo nakon završetka rata. Dvojica Talijana, danas legendarnih imena viskija u svjetskim razmjerima, gotovo su istovremeno počela graditi svijet tada ne odviše tržišno pozicioniranog proizvoda.
Godine 1958. Edoardo Il Baffo Giaccone u gradiću Salò na obalama jezera Garda otvorio je Garten Bar, jedan od prvih viski barova na svijetu. U tim poslijeratnim godinama veliki broj savezničkih vojnika donosio je viski, i on se počeo pojavljivati na policama. Giacconea je bio oduševljen novootkrivenim pićem. Do te mjere da je uspostavio bliske kontakte sa škotskim destilerijama i pokrenuo talijanske uvoznike.
Uskoro postaje najveći svjetski kolekcionar i jedan od najvećih uvoznika Whiskyteca Giaccone. Giacconeov rad je kamen temeljac današnje scene viskija. Dovoljno je spomenuti da je još 1969. godine buteljirao Clynelish single malt u nerazvodnjenoj, izvornoj snazi kao u bačvi (cask strength) što je tada bila prava ludost.
Otprilike u isto vrijeme, 1959. godine, Ernesto Rino Mainardi, tada tinedjžer, šestnaestogodišnjak, uzeo je svoju ušteđevinu, sjeo na Vespu i nakon petodnevne avanture stigao u Škotsku. Kod kuće o tome nitko nije ništa znao, obitelj je pokrenula policijsku potragu za nestalim mladićem. Rino je nenajavljen otišao ravno do Gordon & MacPhail, jedne od najvećih trgovačkih kuća vinima i pićima, i tražio da mu prodaju nekoliko kartona viskija. Privezao ih je za Vespu i vozio 3000 kilometara natrag u Italiju.
Odvažni, pomalo suludi pothvat ovog mladića bio je samo početak. Rino je kasnije otvorio svoj bar u Parmi i jednu od najvažnijih uvozničkih kuća, Sestante. Ernesta Mainardija danas se smatra jednim od najvećih ikona svijeta viskija, a boce s oznakama Sestante među najtraženijim su trofejima na aukcijskim tržištima.
Čitava ta scena, posebno djela Giacconea i Armanda Giovinettija, još jednog od pionira talijanske viski scene, inspirirala je niz entuzijasta koji su 1980-tih pokrenuli pravu renesansu viskija. Osim Mainardija, svoje etikete pokreću i Ferdinando Nadi Fiori (Intertrade), Pepi Mongiardino (Moon Import) i Silvano Samaroli. Daleko ispred svoga vremena, buteljirali su svoja izdanja isključivo kao cask strength. Zahvaljujući njima viskiji su ušli brojne barove, ali i u restoratersku ponudu.
Silvano Samaroli vjerojatno je i najzaslužnija osoba za razvoj ne samo talijanske nego i svjetske scene nezavisnih buteljera. Slažemo se bez imalo sumnje s tvrdnjom da je Samaroli jedan od najvažnijih osoba koje su stvorili današnju slavu škotskih single maltova i zvjezdani status koji imaju danas. Njegov talent i način odabira bačava za buteljiranje vođen idejom ljepote u nesavršenosti, jedinstven je do danas.
Single malt izdanje Bowmore 1966 Samaroli Boquet lako bi mogli proglasiti najvažnijim viskijem u povijesti. Iako nije s nama još od 2017. godine, naslijeđe Silvana Samarolija danas je življe je nego ikad, iako, kako napominju mnogi veliki znalci, nedovoljno cijenjeno.
No, jedna ikona stoji iznad svih. Giorgio D’Ambrosio obilježio je sve su koji makar malo ozbiljnije zavirili u viskije, uključivo i nas. D’Ambrosijevo putovanje svijetom viskija započelo je još 1960-tih, kad je obilazio škotske destilerije i istraživao zaboravljene destilerije. Kolekcija od 13.500 boca koju je izgradio tijekom više od pedeset godina, sadržavala je i stotinjak primjeraka iz 19. stoljeća, a njegov Bar Metrò u Milanu posebna je priča.
Ljubav i zadivljujuće znanje o viskijima dijelio je sa širokim krugom poklonika. Njegov Metrò zbog impozantne ponude povijesnih boca bez sumnje Whisky Capital, glavni grad svijeta viskija. Bar je,nažalost zatvoren od 2018. što ne možemo prežaliti, no D’Ambrosio se povukao u zasluženu mirovinu a bar bez njega ne bi imao smisla. Većinu njegove, povijesno zasigurno najvažnije svjetske kolekcije viskija, otkupio je Massimo Max Righi, a D’Ambrosio je za svoju ljubav ostavio 500 boca za koje je najviše emotivno vezan.
Danas je viski scena Italije vrlo živa, a nije je ozbiljno usporila niti pandemija. Veliki broj specijaliziranih whisky shopova, festivali poput onoga u Milanu, kao i nezavisni buteljeri poput Wilson & Morgana ( dostupan povremeno i u Hrvatskoj), Valinch & Malleta ili Hidden Spiritsa, nastavljaju tradiciju pionira talijanskih ali i svjetskih pionira viski scene. Svakako preporučamo posjet nekom od shopova i festivala ili barem navratite do Maxa Righija i Whisky Antique u Formigineu.
