Godinama molimo kuhare bistroa, zalogajnica i tradicijskih restorana da minimaliziraju uporabu sirovog češnjaka (u fine diningu sirovi se češnjak ionako ne koristi). Nemamo ništa protiv češnjaka. Češnjak je neizostavan u nizu jela i kondimenata, od curryja do aiolija.
Nemamo zaista ništa protiv češnjaka, ali imamo puno protiv alicina. Alicin je supstanca bazirana na sumporu, koja češnjaku daje njegov agresivan miris, i koja u ustima izaziva onaj težak, samoizolacijski zadah koji traje barem dvanaest sati ili dulje, i kojeg ne ublažava ni najoštrija guma za žvakanje. Alicin se ublažava jedino termičkom obradom ili dugom fermentacijom češnjaka.
Danas smo u jednom susjedskom restoranu, gdje se inače korektno kuha, dobili perfektno pečeni steak od tune, na kojem se topio maslac začinjen sirovim češnjakom.
Premda smo maslac odmah uklonili s tune, usta su nam prepuna okusa češnjaka koji će nas progoniti najmanje do spavanja. U hrvatskom se masovnom kuhanju i dalje neobuzdano koristi sirovi češnjak, sastojak koji se uistinu mora termički obraditi. Stoga još jednom molimo kuhare da ne upotrebljavaju sirovi češnjak.
