“Marčela još uvijek nadzire pripremu maneštre i brudeta,” rekli su nam jučer u Vikingu, jednom od najboljih klasičnih ribljih restorana u Istri. Gospođa Marčela, premda hoda sa štapom, i danas se doima vitalno, energično i veselo. U desetak minuta prepričala nam je povijest ovog ultrapopularnog restorana.
Gospođa Marčela i njen suprug Alfio otvorili su Viking, pod drugim imenom, prije gotovo šezdeset godina. U svom prvom izdanju, tadašnji je restoran imao tek četiri ili pet stolova. Godine 1964. u Limskom je kanalu snimljen film Dugi brodovi. Film je bio posvećen Vikinzima, pa su Marčela i Alfio odlučili restoran nazvati Viking.
Restoran je stalno rastao: i kvalitativno i fizički. Sada ima oko dvjesto mjesta računamo li terasu i interijer. U nedjelju popodne svi su stolovi bili puni, a hrana je, uobičajeno, bila fenomenalno svježa, jednostavna i ukusna. Kamenice, koje su preživjele koronu pa su malo više narasle, bile su neobično velike i mineralne za ovo doba godine.
Sirovi škampi bilo su naprosto briljantni, a steakovi zubaca teškog šest kilograma, opaki i moćni. Domaći fuži skaneštrelama i škampima kupali su se u slasnom, laganom umaku raskošnih okusa.
Uz rakove i školjke pili smo posve neodoljiv Radovanov Sauvignon, a uz zubaca moćnu, maceriranu Damjanićevu Malvaziju iz 2019. koja još nema etiketu. Viking je i danas, poslije šezdesetak godina, u vlasništvu obitelji Matošević. U restoranu već radi i vrlo mlada djevojka, predstavnica treće generacije Matoševića iz Lima. Tradicija Vikinga se nastavlja.
