U Kaiu je nepodnošljivo vruće. U ponedjeljak oko osam navečer u Kaiu je bilo debelo preko trideset: otvorena kuhinja plus nedostatak air conditiona učinili su najnoviji zagrebački street food mučilištem za goste.
Kai u dvorištu Jurišićeve 2, gdje je ne tako davno radila najbolja hrvstska taqueria, ima još puno loših strana. Vino je nedopustivo toplo, izbor piva je mediokritetski a meni sadrži samo četiri jela, što bi bilo ok da su ta jela genijalna. Što definitivno nisu. Ali, hrana u Kaiu toliko je originalna i zanimljiva da im sa zadovoljstvom opraštamo sve navedene pogreške (osim nesnošljive vrućine).
O čemu se ovdje radi? Cijeli zagrebački azijski street food žanr izašao je iz laptopa točno dva chefa; od Timea do Soi Fusion Bara, recepture su pretjerano slične. Kai radi nešto sasvim drugo i posve originalno, barem u hrvatskim kriterijima.
Marinirana tuna na naanu prezentirana je kao raskošna azijska pizza. Bilo bi bolje da je ovo jelo imalo manje sastojaka kako bi se tuna jače osjetila, ali i ovako je bilo neodoljivo ukusno. Tom yum od svinjetine nije juha nego tanjur pečene jako zadomljene potrbušine, serviran sa zdjelom vrlo ukusnih rezanaca u sasvim malo pilećeg temeljca, s puno prženih morskih šparoga. Ova dva jela motiviraju vas da već sutra ponovo jedete u Kaiu. Još je važnije da su ta jela uistinu drastično drukčija od kompletne zagrebačke azijske street food ponude.
Kai je dobar. Ako preživi, mogao bi postati još mnogo bolji. Dva ogromna jela, čašu Griffa i tri čaše Damjanićeve Malvazije platili smo jeftinih 230 kuna.
