Prije više od dvadeset godina, preko upravo propalog globalnog touroperatora Thomas Cook dvaput smo ljetovali na dalekim prekomorskim destinacijama. U kolovozu 1996. godine Thomas Cook organizirao nam je putovanje u Meksiko, koje je obuhvaćalo dvadesetak dana u Cancunu i pet dana u Mexico Cityju.
U Meksiko smo poletjeli s londonskog Heathrowa Delta Airlinesom do Houstona, gdje smo presjeli na avion jedne meksičke tvrtke, kojim smo došli do Cancuna. Let između Engleske i Teksasa bio je naporani neugodan, jer je Delta uvijek spadala među izrazito asketske zrakoplovne kompanije. Poslije tog smo leta odlučili da preko oceana više nikad nećemo ići ekonomskom klasom.
Na aerodromu u Cancunu, ljetovalištu u Meksičkom zaljevu, dočekao nas je kombi koji nas je prevezao do velikog hotela Fiesta Americana. Fiesta Americana bio je dobar hotel s četiri zvjezdice, jako velikim sobamai ogromnim bazenima (u Cancunu se ne preporučuje kupanje u moru zbog vrlo mnogo morskih pasa). Osobito nas je impresionirao doručak, koji se još prije 23 godine posluživao do dvanaest sati, i koji je sadržavao čak i nekoliko cijelih odojaka.
Logika doručka u Fiesti Americani bila je kristalno jasna: hotel je želio da se gosti žestoko najedu ujutro, kako bi na bazenu mogli potrošiti što više novca na koktele koji su se, među ostalim, miješali za barom uronjenim u bazen. Poslije dva ili tri dana, opušteno ljetovanje na meksičkim Karibima počelo se , međutm, pretvarati u dosadnu vojničku disciplinu. Naime, u londonskoj poslovnici Thomasa Cooka, gdje smo dogovarali put u Meksiko, posve naivno smo rezervirali čitav niz izleta i raznih lokalnih aktivnosti .
Pa nas je skoro svako jutro u lobiju Fieste Americane dočekivao lokalni agent Thomasa Cooka, da bi nas vozio u Chitzen Itzu, Tulum i kolonijalne gradove u unutrašnjosti Yucatana. Čovjek je bio toliko uporan da nismo uspjeli izbjeći ni posjet obližnjoj krokodilskoj farmi, ni parasailing iznad ruševina antičkog grada kraj Cancuna (to se isplatilo) ni plovidbu podmornicom Atlantis 2 oko obližnjeg koraljnog grebena (što nije bilo loše, ali ni impresivno) pa čak ni koridu, koja je izgledala krajnje jadno.
Thomas Cookova brkatog agenta nikako nismo mogli izbjeći, čak i kad smo mu rekli da nećemo tražiti natrag novac za ulaznice za koridu. On je valjda mislio da neće obaviti svoj posao ako nas ne natjera da odradimo cijeli raspored koji smo dogovorili u Londonu. Dvije godine kasnije kad smo ljetovali na Baliju, u Maleziji i u Hong Kongu, ponovo smo se suočili s vojničkom disciplinom jedne od najvećih svjetskih turističkih agencija, s tim da nam je Thomas Cookov agent na Baliju upozorio da se njemu od plaće odbija svaki naš izostanak s unaprijed dogovorenih i plaćenih izleta i aktivnosti.
Premda smo u Aziju letjeli u business klasi i spavali isključivo u five star hotelima, sama činjenica da nismo raspolagali vlastitim vremenom prilično nas je iritirala. Naime, kad u lipnju dogovarate program putovanja, radi vam se jedno. Kad dođete na lice mjesta, rade vam se sasvim druge stvari. No, u ondašnjem sustavu Thomasa Cooka značajnije su primjene bile nemoguće. Pa smo, eto, te 1998. godine odlučili da više nikad ne koristimo turističku agenciju za organiziranje ljetovanja ili bilo kakvog drugog putovanja.
Dvadeset godina kasnije, paket aranžmani postali su jedan od faktora koji je uništio Thomas Cook. Jedna od najslabijih točaka u sustavu Thomasa Cooka bila je baš njihova orijentacija na paket aranžmane, s kojima milenijalci i moderni gosti ne žele imati ništa. Ako ste imalo digitalno pismeni, i ako znate sasvim malo o hotelima i avionima, danas si sami za petnaest minuta možete organizirati putovanje u bilo koji dio svijeta, u hotel po vašem izboru, za jednak ili manji novac od prosječne agencijske ponude. Sami možete rezervirati i restorane, muzejske karte ili izlete.
Veliki touroperatori (tu ne računamo luksuzne bespoke agencije) iz godine u godinu postaju stvar davne prošlosti. Stoga je Iznimno važno da se hrvatske hotelske tvrtke ne oslanjaju isključivo (ili najvećim dijelom) na velike agencije. Jer, ono što se sinoć desilo Thomasu Cooku, vrlo se brzo može dogoditi i drugim masovnim touroperatorima. Naprosto zato što je njihova paradigma turizma beskrajno dosadna, rutinska i prosječna. A moderni putnici traže puno više.
