Dean & DeLuca slavni njujorški lanac luksuznih trgovina hranom, nakon 42 godine počeo se gasiti. Na vrhuncu slave, Dean&DeLuca bio je puno više od trgovine. Bio je simbol njujorškog lifestylea, luksuza i progresa. Šminkerski brendovi, sjajan dizajn proizvoda, prelijepe stalaže organskim voćem, vrhunskim maslinovim uljima i zanatskim kruhovima bili su obavezni dio svakodnevnice za aspirantsku njujoršku publiku i obvezna stanica njujorških hodočašća za turiste.
Iako je bio izvan budžeta 90 posto ljudi koji su ga posjećivali, Dean & DeLuca desetljećima je imao prosvjetiteljsku ulogu za cijelu industriju hrane. Prvo New York, a onda cijeli svijet, naučio je kako vrednovati, koncipirati i prodavati hranu na višoj razini. Na njemu su učili svi koji su došli kasnije, od Whole Foodsa do Eatalyja i milijuna današnjim malih trgovina i delikatesa po cijelom svijetu.
– Hey. – Hey. I went to Dean & Deluca.
The Devil Wears Prada (2006) – Yarn is the best way to find video clips by quote. Find the exact moment in a TV show, movie, or music video you want to share. Easily move forward or backward to get to the perfect spot.
Nitko još ne zna službeni razlog gašenja lanca. Američki mediji izvještavaju da su u Napi u Kaliforniji i u New Yorku Dean & DeLuca trgovine zatvorene. Zatvara se njihov restoran Stage. Police se ubrzano prazne na još nekoliko lokacija.
Iz kompanije ništa ne komentiraju o razlozima zatvaranja. Planovi za otvaranje dviju novih trgovina u Kaliforniji su povučeni. Prije desetak dana kad im je pala web stranica, na obnovljenoj listi bilo je samo pet lokacija. Online trgovine više nema. Da se nešto događa u legendarnom lancu prvi su upozorili mali pekari i slastičari koji su radili s njim. Njujorškim novinarima rekli su da im Dean & DeLuca duguje desetke tisuća dolara. Kako nikako nisu mogli naplatiti fakture, počeli su se žaliti po društvenim mrežama.
Priča o propasti Dean&DeLuce je poučna. Brend su 1976. utemeljili bivši učitelj i trgovac sirom Giorgio DeLuca i menadžer Joel Dean. Prvu trgovinu otvorili su 1977. u SoHou, na uglu Prince i Green Streeta. Pogođen kvart, pogođena publika. Dean & DeLuca brzo je pronašao put do njujorških foodieja. Prvi su u New York donijeli balsamico, sušene gljive i talijanski radič.Već 1981. prodavali su hranu u cijeloj Americi, preko kataloga.
Do 1988. otvorili su lijepi veliki lokal na Broadwayu i postali zaista slavni. Suvlasnik brenda, umjetnik Joel Ceglic na poticaj Joela Deana kreirao je vizualni imidž Dean & DeLuce koji je utemeljio cijeli jedna dizajnerski jezik u industriji luksuznom i zanatskom hranom.
Neki misle da je izgled njihovih trgovina inspirirao novi val u dizajnu kuhinja, sa starinskim bijelim pločicama, bijelim zidovima i velikim drvenim otocima u sredini koji podsjećaju na mesarske stolove. Na američkoj dizajnerskoj sceni dosta je jak konsenzus da je Joel Dean prvi uvidio i uspostavio vezu hrane i dizajna kakvu poznajemo danas. Trgovina na Broadwayu još je jedina otvorena u New Yorku.
Do početka 90-tih Dean & DeLuca bio je golemi biznis, s oko 20 milijuna dolara prometa godišnje i spinoff brendom D&D espresso barova. Onda su sredinom 90-tih Dean i DeLuca prodali većinski udjel u kompaniji prodali investitoru Lesleyu Ruddu, dosta važnom igraču u industriji pića. Negdje u to vrijeme počeli su se širiti po Americi, a u svibnju 2000. odlučili su izići na burzu. U dokumentaciji za IPO vidjelo se, međutim, da od veljače 1993. nisu poslovali s profitom i da im je operativni gubitak oko 35 milijuna dolara. Odustali su od burze. No, godinama nakon što je upao u financijske probleme, Dean & DeLuca bio je izuzetno jak brend.
Od American Psycha preko Will&Grace do Felicity i Vrag nosi Pradu, Dean & DeLuca u američkoj se pop kulturi redovito pojavljivao kao znak aspiracije, njujorškog stila, ponekad i snobizma, ali ponajprije duha zbog kojega su Njujorčani spremni platiti jagodu 50 kuna ako smatraju da ona poručuje nešto relevantno i vrijedno. A Dean & DeLuca takvim su porukama baratali majstorski. Kad ih je 2014. kupila nekretninska firma Pace Development, morali su iskeširati 140 milijuna dolara. Imali su velike planove za širenje i možda novi pokušaj IPO-a. Štoviše, najavljivali su otvaranje “stotina novih trgovina u naredne dvije godine” pored 42 koje su već radile, i širenje na 15 novih tržišta u svijetu kroz licenciranje.
Zanemarili su, međutim, jednu ključnu stvar. Tržište hrane počelo je nezaustavljivo rasti, publika za finu hranu proširila se na sve slojeve, ali nakon Velike krize 2008. odnos prema cijenama zauvijek se promijenio. Nitkom danas ne pada napamet plaćati kocku leda 500 kuna, danas ne želi plaćati voćni sok 100 kuna, a kamoli kocku leda 500 kuna, što je oboje bilo u ponudi Dean & DeLuce. To više nije pitanje kupovne moći, nego nove potrošačke etike. Rich people of Instagram nisu zainteresirani za trgovine s finom hranom, a Gordon Gecko kao da nikad nije ni postojao. Hrana koju su ljudi nekad otkrivali u Dean & DeLuca i samo tamo je mogli nabaviti, postala je široko dostupna. Kombinacija premium hrane i premium cijena koja ih je nekad izdvajala na tržištu, na kraju ih je pokopala.
Whole Foods im je napravio prvi problem, kad je sličnu hranu, puno manje ekskluzivnu ali svejedno izvrsno prezentiranu i dobru, počeo prodavati po puno nižim cijenama. Onda se pojavio Eataly. Onda je eksplodirao pokret malih zanatskih proizvođača koji su tražili manje, specijalizirane trgovine u precizno ciljanim zonama.
Doći na police Dean & DeLuce smatralo se golemim milestoneom u životu svakog proizvođača. To je, vjerovali ili ne, uspjelo i jednom hrvatskom brendu. Jani. Koja je mjesto između Fijia i rijetkih tibetanskih voda skupo plaćala bez osobitog utjecaja na status brenda, pa su nakon nekoliko godina odustali.
Zadnjih godina, međutim, ljudi su na internetu počeli kritizirati Dean & DeLucu da prodaju lošije proizvode nego ranije, a po istim paprenim cijenama. Pad kvalitete bio je rezultat neplaćanja. Neki od najboljih američkih malih proizvođača prestali su isporučivati robu, a u trgovinu su počeli dolaziti uglavnom turisti na nostalgične obilaske, prisjećajući se New Yorka kakav je nekad bio.
