U punoj je turističkoj sezoni relativno teško pronaći zaista dobar riblji restoran. Prije svega, mnoge se ribe i rakovi ne love u srpnju i kolovozu, ili im je u ljetnim mjesecima meso lošije nego u ostatku godine. Drugo, svježe jadranske ribe nema dovoljno, pa većina restorana radi sa smrznutom i/ili uvoznom ribom. Evo, ipak, nekoliko razmjerno pouzdanih naznaka koje gosta mogu odvesti do solidnog ribljeg restorana.
1.Izbjegavajte restorane s ilustracijama ribljih i drugih jela. Ilustracije i fotografije jela zgodan su i važan element street food ikonografije, ali kad je riječ o konvencionalnim restoranima, dugogodišnje domaće i strano iskustvo uči nas da konvencionalni riblji restorani s fotografijama i ilustracijama hrane uglavnom ništa ne valjaju. Dakle, potražite restorane koji su diskretniji u prezentaciji.
2. Potražite restorane s kraćim jelovnicima. Niti jedan restoran ne može scakodnevno držati dvadesetak vrsta svježe ribe i rakova, jer toliko različitih riba i rakova to jutro nije moglo doći u restoransku kuhinju, osim u zaista vrlo posebnim danima. Ako se na crnoj ploči reklamira tek nekoliko riba postoji mogućnost da su zaista svježe.
3. Obratite pozornost na restorane koji na crne ploče i dnevne menije stavljaju manje poznate ili manje skupe vrste riba. Tko god kuha s ražom, psom, tabinjom, oslićem, triljom pa i ciplom, vrlo vjerojatno koristi svježiju ribu.
4. Pažljivo razgledajte ribe u izložbenim vitrinama. U vitrinama ribljih restorana često poziraju ribe i rakovi manekeni, dok gost iz kuhinje dobiva nešto sasvim drugo od onoga što je vidio u vitrini. Vitrine, svejedno, mogu biti koristan putokaz prema dobrom restoranu.
Ako u vitrini vidite škampe koji su još živi, to znači da restoran redovito radi s lokalnim škamparom ili da viditelj i chef redovito idu na tržnicu. Ako u vitrini vidite golemog zubaca ili neku sličnu veliku ribu, vjerojatno je riječ o zaista svježem i jadranskom ulovu, jer se takve ribe uglavnom ne prodaju uobičajenim masovnim dobavljačkim kanalima. Ako na dnu ovala ugledate puno ružičaste tekućine, to je pouzdan znak da se radi o odmrznutoj ribi. Hlapovi i jastozi ne bi se smjeli držati u izložbenim vitrinama, nego u akvarijima.
5. Lokalna jela na crnoj ploči ili meniju mogu sugerirati da se u određenom restoranu kuha nešto dobro i originalno. S druge strane, lignje s tartarom na crnoj ploči sugeriraju smrznuti uvoz, fritezu i nedostatak mašte.
6. Dobar riblji restoran gotovo se nikad ne reklamira ribljom platom.
7. Pazite i na prijevod. Vlasnici i voditelji dobrog ribljeg restorana morali bi znati kako se njihova roba kaže na stranim jezicima. Ako restoran ne zna da škampi nisu shrimps i da škrpina nije grouper, pitanje je koliko su voditelji i kuhari pedantni i u drugim stvarima.Točni prijevodi sugeriraju znanje. A znanje sugerira kvalitetu.
8. Razgledajte hladnjake s vinima. Riba, osim fish and chipsa i sushija, baš i nije hrana za pivo. Dobar riblji restoran ne bi smio držati po dvije buteljke bijelog i crnog niti se reklamirati jeftinim otvorenim vinom. Veći izbor vina, s naglaskom na lokalne sorte i proizvođače, upućuje da ste na pravom mjestu, premda i tu ima iznimaka, osobito u velikim turističkim destinacijama