Da se razumijemo, ne želimo da naši tekstovi zvuče poput negativnih kampanja. O lošem izboru bolje hrane u Sparovim trgovinama koje su su se uselile u bivše Billine trgovine već smo pisali, i zaista nismo imali namjeru objaviti ni jednu riječ više o toj nesretnoj supermarketskoj tranziciji.
Međutim, neugodni događaji u našem susjedskom samoposlužovanju na uglu Banjavčićeve i Heinzelove ulice u Zagrebu, natjerali su nas na objavljivanje još jednog teksta o tome koliko je Spar loše naslijedio Billu. Dakle, u Sparu u Banjavčićevoj zatekli smo se u četvrtak, na neradni dan, oko 11 30 sati. Radile su samo dvije blagajne, pa su se stvarali redovi od po dvadesetak i više ljudi za svakom blagajnom, a kupci su čekali petnaestak i više minuta da bi došli na red. Kupci u toj velikoj trgovini nisu navikli na redove jer je Billa, koja je ondje poslovala do prije mjesec i pol dana, već davno uvela efikasnu politiku. Kraj svake je blagajne, naime, stajao natpis da će kupac dobiti jedan artikl besplatno ako čeka dulje od pet minuta.
No, Spar je uveo šparnu politiku rada na neradne dane, pa su se tako pred blagajnama formirali zaista dugački i iritantni redovi. Odjednom, usred našeg čekanja u redu, čuli smo ženski glas kako preko razglasa viče: “Osiguranje na blagajnu 2! Osiguranje na blagajnu 2!” Prvo smo pomislili da netko nešto pokušava ukrasti, ali se brzo sve smirilo. Poslije pet ili šest minuta, kad smo se približili blagajni, ponovo se začulo: “Osiguranje na blagajnu 2!”
Onda smo ugledali jednu gospođu pedesetih godina, kratke tamne kose, kako mobitelom snima redove i komentira da je sramotno što Spar tako maltretira kupce i još joj prijeti osiguranjem. Jedna je blagajnica počela vikati preko cijele trgovine: ”Gospođo, piše vam na ulazu da se u dućanu ništa ne smije snimati!”
Trgovkinja nije kriva, cijela se hrvatska javnost uvjerila u Sparovu kadrovsku politiku kad je zadarska djelatnica Interspara dobila otkaz jer je pojela dvije šnite pršuta s odjela za delikatese na kraju svoje osmosatne smjene. Potaknute tim željeznim odnosom prema osoblju, jadne djelatnice Spara u Banjavčićevoj smatrale su, valjda, kako u opisu njihova radnog mjesta stoji da moraju spriječiti snimanje u trgovinama ( možda zaista stoji, nismo vidjeli Sparov priručnik za trgovce).
U svakom slučaju, neugodni događaji u Sparu na uglu Banjavčićeve i Heinzelove pretvorili su rutnsku kupnju u lokalnom supermarketu u traumatično iskustvo. Niti želimo čekati dvadesetak minuta, niti želimo da se kupcima zbog uporabe mobitela prijeti osiguranjem. Sparovo preuzimanje Bille i puzajuća propast Konzuma vratili su stanje u hrvatskim supermarketima dvadesetak godina unatrag. Što je samo razlog više da sve što možemo kupujemo na tržnicama. Ali one ne rade na blagdane.
