Godišnje posjetimo više od 100 hrvatskih restorana. Budući da poznajemo domaću restoransku industriju, pa tako i uvjete u kojima ona posluje, pri ocjenjivanju uzimamo u obzir većinu objektivnih teškoća s kojima se hrvatski restorani susreću, poput poreza, niskih marži, nedostatka profesionalnog osoblja, problema s nabavom i prosječno niske kupovne moći gostiju.
Stoga su naše ocjene, osim u baš teškim slučajevima profesionalnog fušeraja, donekle blagonaklone. No, ako bi se postavljali kao gosti koje ne zanima stanje industrije nego samo čista kvaliteta pojedinog restorana, stanje bi bilo mnogo gore.
U Hrvatskoj se naprosto ne jede dobro, i to je tvrda materijalna činjenica, s ponešto iznimaka. U ovom smo članku restorane podijelili po stvarnom dojmu koji ostavljaju na goste s ponešto znanja o gastronomiji, i koji ne uzimaju u obzir širi kontekst hrvatskog ugostiteljstva.
Ova je lista anonimna jer znamo da mnogi restorani u sadašnjim okolnostima ne mogu bolje.
1. Apsolutni užitak – 3 restorana
2. Vrlo dobro – 5 do 6 restorana
3. Korektno do vrlo dobro – 8 restorana
4. Korektno -20-tak restorana
5. Jestivo – 40-tak restorana
6. Jedva jestivo – 30-tak restorana
Kako vidimo, dvije najlošije kategorije, koje se međusobno isprepliću, čine najbrojniji dio od 100 i više domaćih restorana, u kojima godišnje ručamo i večeramo. Što znači da je podnožje hrvatske restoranske piramide preširoko u odnosu na vrlo uzak vrh. Načelno govoreći, hrvatski profesionalni restaurateri i chefovi svjesni su ovakvog stanja, ali mnogi u sadašnjim uvjetima zaista nisu kadri ništa promijeniti.
