U ponedjeljak ili utorak objavljen je izvještaj nadležnih inspekcija o poštovanju protuepidemioloških mjera u ugostiteljskim objektima. U izvještaju se navodi kako je u nekoliko stotina inspekcija u samo deset objekata uočeno kršenje mjera, a u tek tri slučaja izrečene su novčane kazne. U stvarnosti, međutim, skoro svi kafići, barem u Zagrebu, žestoko i svakodnevno krše mjere koje su donesene 1. ožujka, kad su otvorene terase.
U tim se mjerama decidirano kaže da terase ne smiju biti zagrađene pleksiglasom ili staklom. U stvarnosti, većina terasa je zagrađena pleksiglasom, staklom i ceradama, a mnoge su se terase pretvorile u improvizirane šatore, u kojima gosti sjede jedni na drugima; kafići se za razliku od restorana uglavnom ne pridržavaju mjera o razmaku među stolovima.
Zašto vlasti sve to toleriraju i zašto se prave da se mjere poštuju kad doslovno svatko na ulici može vidjeti da se mjere masovno krše? Očigledno je da je Vlada odlučila ugostiteljima omogućiti da ovaj mjesec rade i što više zarade kako bi se barem malo oporavili (a i kako bi nešto novca od fiskaliziranih računa završilo u proračunu).
A zatim će, ako brojke novozaraženih nastave dramstično rasti što je sasvim vjerojatno, Vlada uoči Uskrsa ili odmah poslije Uskrsa proglasiti još jedan nacionalni ili niz regionalnih lockdowna, da bi se brojke smirile do svibnja i početka dolaska turista.
U svibnju se , podsjetimo, održavaju i lokalni izbori pa lockdown u tom kontekstu nije popularna opcija. Vlada računa da se ugostitelji neće smjeti buniti protiv eventualnog novog lockdowna naprosto zato što sada masovno i sustavno krše mjere.
Dođe li do novog lockdowna, bilo bi važno da njime ne budu zahvaćeni i restorani, jer se u restoranima mjere uglavnom poštuju i jer je restorane puno teže ponovno pokrenuti od kafića.
