Katkad nas iskreno fascinira činjenica da se ugostiteljstvom pokušavaju baviti ljudi koji ne znaju ništa o ugostiteljstvu, preziru dobre kuhare i ozbiljne ugostiteljske profesionalce, beskrajno podcjenjuju svoje goste, te načelno mrze značenje riječi ugostiteljstvo: ugostiti nekoga, učiniti da se gost dobro osjeća.
Takvi “ugostitelji” uglavnom nemilosrdno i brzo uništavaju restorane kojih se dohvate. Karakterističan je primjer Don Vito u Hatzovoj ulici, na zagrebačkom Zelenom valu, točno preko puta pivskog rock kluba Beertija. Don Vito otvorio se prije par godina, u prostoru gdje je dugo uspješno radila riblja konoba Čiho, koja se s godinama istrošila. Danas su na vratima Don Vita lokoti. Evo kako su vlasnici Don Vita u četiri koraka uspjeli upropastiti restoran u centru Zagreba.
Don Vito je na vrata stavio svoj tingl s imenom, ali je iznad pokrajnjeg izloga ostao natpis Čiho. Kako se, dakle, zove taj lokal? Don Vito ili Čiho? Ako ne znaju vlasnici, neće znati ni gosti.
Na crnoj ploči na fasadi pokraj zaključanih ulaznih vrata, još se može pročitati jelovnik restorana Don Vito. Na ploči doslovno piše: razne juhe, razna mesna jela, više vrsta ribe… i tome slično.
Don Vito je, dakle, umjesto konkretnog menija gostima pokušavao prodavati “razno”. Moramo priznati da nas živo zanima tko je odgovoran za ovaj, valjda najbedastiji primjer u novijoj povijesti restoranskog marketinga.
Na vratima Don Vita piše da se radi o talijanskom restoranu. Međutim, na crnoj su se ploči, prije ovog ekscesa s “razno”, nudili meniji po pedesetak ili manje kuna, tipični za zalogajnice opće prakse, koji nisu imali baš nikakve veze s talijanskom kuhinjom. Je li, dakle, Don Vito talijanski restoran ili zalogajnica koja prodaje jeftine gulaše i paprikaše? Gosti već dugo izbjegavaju restorane bez identiteta.
Na jednom od izloga Don Vita još se vidi natpis coffee to go. Što bi se, pobogu, desilo Takenoku ili Malom baru ili Carpacciu da na izlog napišu coffee to go? Svi bi ih njihovi stalni gosti počeli izbjegavati. Kafići mogu nuditi jednostavnu hranu i to je okej, no restorani se ne smiju reklamirati jeftinim uslugama iz kafića, jer time rastjeruju goste.
Don Vito, restoran koji se tko zna zašto nazvao po filmskom mafijaškom šefu, zaista je zoran primjer svega što se ne smije raditi u restoranskom biznisu i što nužno vodi do brze i zaslužene propasti.