Rijetko smo kada mogli zabilježiti tako dinamičnu i optimističnu godinu kao što je bila 2019. Na prvi pogled, zbog brutalnih poreznih opterećenja i stagnacije rasta turizma, ova godina nije trebala obećavati. No, ostat će upamćena kao jedna od najuspješnijih, ne samo zbog otvorenja rekordnog broja restorana i uzleta aspiracija, već i zato što je većina uspjeha ostvarenih u ovoj godini imala važnu zajedničku značajku – bili su rezultat dugogodišnjeg rada, učenja i profesionalnog pristupa, više nego sretnih slučajnosti i povoljnih trendova. Hrvatska gastronomska scena preživjela je Veliku krizu i bolna čišćenja, da bismo ove smo godine prvi put vidjeli kritičnu masu nove kvalitete i obrise njenog punog potencijala koji će, nadamo se, realizirati u idućih pet do deset godina. Izdvojili smo najvažnije događaje i trendove.
Ne možemo se sjetiti nijedne godine otkad pratimo hrvatsku restoransku scenu, u kojoj je otvoreno toliko novih restorana, s toliko ambicija i u toliko različitih žanrova. Evo najvažnijih.
Godina je počela s otvorenjem najvažnijeg novog restorana u Hrvatskoj, Nava chefa Tvrtka Šakote. Otvorenjem prvog restorana koji potpuno kontrolira, chef Šakota je pokazao da se u Zagrebu može stvarati potpuno autentična, autorska, lokalna visoka kuhinja za relativno mali novac i promijenio uvriježene mantre.
U recenziji Nava koju smo objavili na Kultu, chef Mate Janković je napisao: “Kada vam čovjek redom daje skutu, kukuruz osmoredac, fermentirani čili, fermentiranu papriku, domaći kruh o kojem se već pričaju legende, odležano volovsko srce, mole od maslačka, teletinu, mangulicu, proljetnu zelenjavu, jogurt, pšenicu i ciklu pripremljenu najmodernijim tehnikama, ne možete ne biti impresionirani rezultatom. NAV je istinska moderna hrvatska kuhinja. Slagali se vi s time ili ne.” Tvrtko Šakota je s Navom u hrvatskoj gastronomskoj javnosti konačno dobio status i respekt koji već dugo zasluže.
Iako je još kao tinejdžer radio na važnim pozicijama u Esplanadi i Petoj četvrtini, mladi chef Filip Horvat zagrebačkoj je publici postao poznat u bistrou Ab Ovo. Nakon zatvaranja Ab Ova Horvat je na neko vrijeme nestao, na stažiranja u Norveškoj, da bi se vratio s najavom o otvaranju vlastitog restorana. Theatrium, smješten u famoznom Atriju Zagrebačkog kazališta mladih, jedna je od najambicioznijih investicija u restoranskom biznisu ove godine.
Nekoliko koraka od Nava, koji je fokusiran na ultralokalnu gastronomiju, Filip Horvat u Theatriumu je predstavio kompleksnu, visoku lokalno- internacionalnu kuhinju s luksuznim sastojcima i elegantnom, gotovo suzdržanom izvedbom ali radikalnim idejama. Sladoled od tune i koštane srži, jelo do nekoliko tekstura krumpira s beluga kavijarom i okusi koje Horvat izvlači u umacima i consommeima, odmah su Theatarium uvrstili u vrh svih restoranskih lista.
Otkad je vizionarska O’Hara prije nekoliko godina iz temelja promijenila pojam pizze u Hrvatskoj i dramatično digla standarde pizzerija, nije se pojavio projekt koji bi probio novu granicu. Ove godine, pomalo neočekivano, to je učinio Franko’s Pizza & Bar, novi koncept koji je na jednom mjestu ponudio vrhunske pizze (pod mentorstvom osnivača O’Hare Marina Vanjaka), izvrsne koktele i ambicioznu vinsku kartu s growers’ šampanjcima koji se toče na čaše.
Franko’s je pokazao da dizanjem kvalitete u svim segmentima ponude, pizzerije mogu biti stalno pune i ako im poneke pizze koštaju više od 100 kuna, psihološka granica koju nitko u povijesti hrvatskih pizzerija dosad nije uspio probiti. Motivirani uspjehom pizzerije, vlasnici Franko’s Pizza & Bara u prosincu su na zagrebačkom europskom trgu otvorili Franko’s Street, sushi bar s trenutno najboljim sushijem u gradu uz onaj iz Tekke.
U srpnju je u blizini Buja otvoren San Canzian, najluksuzniji hotel u Istri, gotovo perfektna kombinacija ambijentalne arhitekture i dizajna, s uslugom i udobnošću svjetskih pet zvjezdica. U San Canzianu svoju je istarsku ekspozituru otvorio Noel, prvi zagrebački restoran s Michelinovom zvjezdicom. Meni Noela Buje inspiriran je foragingom po okolnim šumama i istraživanjem lokalnih okusa, bez puno osvrtanja na tradiciju. Isti princip primijenjen je i na fenomenalni repertoar koktela Karla Ferenčaka, dok je sommelier i suvlasnik Noela Ivan Jug sastavio jednu od najboljih vinskih lista u Hrvatskoj. Nakon odlaska prvog chefa Daniela Tschachlera, kuhinju Noela Buje preuzeo je Mario Mandarić.
Bernard Korak je talentirani mladi kuhar, sin velikog plešivičkog vinara Velimira Koraka. Nakon nekoliko godina rada u Hiši Franko i stažiranja u nekima od vodećih svjetskih restorana poput Osterie Francescane, Bernard Korak vratio se na doma, otvoriti svoj prvi restoran. Otvaranjem restorana obitelji Korak, Plešivica i Zagreb dobivaju svoj šesti fine dining restoran. No, mnogo je važnije što ova napredna vinska regija sada dobiva svoje reprezentativno gastronomsko središte, koje može privući vrlo mnogo ljudi i od Plešivice napraviti vinsku turističku atrakciju. Bernard Korak svojim kuhanjem treba kodificirati i mapirati Plešivicu kao područje visoke gastronomije i on, po onome što smo dosad probali u restoranu Korak, svoj zadatak vrlo dobro razumije.
U vrijeme dok se Slavonija masovno iseljava, restoran otvoren u spektakularnoj Galićevoj vinariji u Kutjevu, uspio je u Slavoniju dovesti dvoje tvrdih profesionalaca iz puno bogatijih dijelova Hrvatske: chefica Marija Franić stigla je iz Istre, a maitre d’ Dubravko Gašparović iz Zagreba. Restoran vinarije Galić tipičan je suvremeni hrvatski fine dining, koji se oslanja na lokalnu i sezonsku hranu i Kutjevo može pretvoriti u ozbiljnu turističku destinaciju, što Kutjevo definitivno zaslužuje .
Ovu godinu svakako je obilježio rast street food formata, koji su prvu afirmaciju doživjeli na popularnim festivalima poput Fuliranja i Zagreb Burger Festivala, da bi sada prešli u fiksne lokale. Khaos Thai, kiosk s autentičnom tajlandskom hranom otvoren ove godine, u Vlaškoj je ulici stvarao dugačke redove. El Toro je došao u centar grada s El Toro Street Foodom u prostoru nekadašnje Mundoake. Vid Nikolić prvo je u Poreču, a onda i u Zagrebu otvorio Soi Fusion barove, najoriginalnije i najzabavnije azijske lokale trenutno u Hrvatskoj, s vrlo trendovskim izborom koktela. U Poreču je otvoren Cheese Bar Barolin, odlično mjesto u dvorištu kamene kuće, jedan od prvih dobro postavljenih wine & cheese barova koje smo dosad vidjeli u Hrvatskoj. Na koncu, novu kvalitetu počeli su tražiti i pekari, Bread Club, pekarnica otvorena ovog proljeća u Zagrebu u samo nekoliko mjeseci rada postala je toliko popularna da su za ovaj Badnjak u nešto više od dva sata rasprodali sav kruh. Pred sam kraj godine, u novom food hallu u Branimir centru otvoren je prvi hrvatski loka slovenske franšize Lars&Sven, koja je na zasićenu hrvatsku scenu burgera ipak donijela nešto novo – fast food koncept s ozbiljnim i strastvenim odnosom prema hrani.
Ferrandijev đak Robert Hromalić domaćoj se javnosti predstavio kao slastičar restorana Time, malo nakon toga u partnerstvu s Timeom otvorio je luksuznu butik slastičarnicu u Teslinoj ulici, da bi ove godine otvorio prvu vlastitu slastičarnicu Le Kolač. U Le Kolaču, Hromalić je zadržao koncept svojih slojevitih kolača u kojima okuse i teksture slaže kao kaleidoskop, s puno više sezonskih kolača i posve novom formom. Svi kolači u Le Kolaču imaju isti duguljasti oblik i prodaju se u zasebnim plastičnim kutijicama, što podsjeća na japanske sushi beltove i cijeli koncept čini vrlo svježim i suvremenim. Hromalićev Le Kolač odmah je postao najpopularnija slastičarnica u gradu, a kolače isporučuje i nekim zagrebačkim restoranima. Le Kolač je ove godine prvi put nastupio i na Fuliranju, i u dijelu liste se kobrendirao s Krašom, Chiavalonima i Ziganteom.
Nekoliko mjeseci nakon Le Kolača, na neočekivanoj lokaciji na zagrebačkoj Knežiji bračni par Ljupka Gojić i Mihael Mikić otvorili su Jolie Petite Patisserie, elegantnu slastičarnicu s klasičnim francuskim kolačima, dobrom vinskom listom, izvrsnom kavom (Nik Oroši iz Eliscaffea) i zanimljivim koktelima. Profesionalno vođena, sjajno uređena i s vrlo korektnim kolačima (konačno flan u domaćim slastičarnicama), Jolie Petite Patisserie radi sve bolje. Zadnji, ali izuzetno važan u ovom nizu svakako je Melt u zagrebačkoj Radićevoj ulici, lokal koji je nakon zatvaranja Medenka u grad vratio izvrstan zanatski sladoled.
Ove godine nekoliko je cijenjenih hrvatskih brendova prošlo kroz značajne promjene kojima su se u većini slučajeva, značajno repozicionirali na tržištu.
Nakon temeljitog preuređenjem na Pagu je ponovno otvoren hotel i restoran Boškinac. Jedno od mitskih mjesta moderne hrvatske gastro scene od ove sezone se pridružio najboljim hrvatskim luksuznim butiknim koktelima, a kuhanje chefa Matije Bregeša igra jednu od ključnih uloga u tome. Boškinac je otvorio još jedan restoranski prostor u podrumu i najavljuje širenje.
Kvantni skok ove je godine napravio i tim zagrebačkog restorana ManO2 pod vodstvom chefa Hrvoja Kroflina. Kroflin je danas međunarodno relevantan moderni chef, a ManO2 legitimni kandidat za Michelinovu zvjezdicu. Rijetko koja lista u zadnje vrijeme prolazi bez Hanamija, japanskog restorana otvorenog lani u prostoru nekadašnjeg ribljeg dijela Baltazara.
Otkako je Baltazar u Velikoj krizi zamro, nekoliko pokušaja oživljavanja restorana propalo je zbog nejasnih koncepata, sve dok se Igor Čimbur i bivši chef Takenoka Motohiko Mochizuki nisu udružili u Hanamiju, odličnom japanskom restoranu koji je postao autentični dark horse zagrebačke restoranske scene. Jedna od promjena s još neizvjesnim završetkom je promjena vlasništva u legendarnoj zagrebačkoj slastičarnici Orijent, koja je donijela novu strategiju poslovanja i marketinga, otvaranje novog lokala u centru grada i neizbježno rezanje troškova.
Godinama znamo da državne ugostiteljske škole ne servisiraju rastuću ugostiteljsku industriju. Godinama slušamo kako bi se golemi problem manjka kompetentne radne snage, povećan značajnim iseljavanjem zadnjih godina, morao rješavati privatnim ili javno-privatnim inicijativama, jer okoštali školski sustav nema šanse za reformu. Ove godine nekoliko je pojedinaca i kompanija pokazalo da se ozbiljnim i pozitivnim pristupom situacija može mijenjati nabolje, i to dramatično.
Veliki šibenski chef Rudolf Štefan u partnerstvu s Coca-Colom HBC Hrvatska pokrenuo je fondaciju Budi Foodie, koja najtalentiranijim mladim kuharima, slastičarima i sommelierima plaća pune stipendije na najprestižnijim svjetskim strukovnim školama. Ove godine prva je generacija poslana na Baskijski kulinarski institut i Le Cordon Bleu. Nekoliko mjeseci kasnije, Coca-Cola HBC Hrvatska u Zagrebu je otvorila Raise The Bar, prvu vrhunsku besplatnu školu za barmene, bariste i konobare u suradnji s European Bartender School, a lošinjska hotelska kuća Jadranka proslavila je diplome svojih zaposlenika, prve generacije školovanih butlera u hrvatskoj hotelskoj industriji. Ove tri inicijative spadaju među najvažnije promjene u hrvatskoj ugostiteljskoj i hotelskoj industriji zadnjih godina i već će se u idućih nekoliko sezona pokazati koliku razliku, i koliko brzo, može donijeti sustavno i kvalitetno obrazovanje talenata.
Uz Monte kao prvi hrvatski restoran u crvenom vodiću, i Pelegrini i 360 koji su ga slijedili, još su dva hrvatska restorana ove godine dobila Michelinove zvjezdice. Chef Goran Kočiš i sommelier Ivan Jug doveli su zagrebački Noel do njegova najvećeg uspjeha od otvorenja, dok je Deni Srdoč iz Drage di Lovrana postao najmlađi hrvatski chef s Michelinovom zvjezdicom (Srdoč je ove godine bio i prvi hrvatski chef koji je nastupio na natjecanju S.Pellegrino Young Chef). Dubrovnik i Zagreb ove su godine prvi put ušli i u tiskano izdanje Michelina Main Cities of Europe. Svim hrvatskim restoranima koji su dobili Michelinove zvjezdice poslovna se slika radikalno promijenila nabolje.
Rudi Štefan preklani je sa Chef’s Stageom pokrenuo prvi relevantni gastronomski kongres u Hrvatskoj koji najvažnije hrvatske i svjetske kuhare okuplja oko najvažnijih tema budućnosti hrane. Ove godine glavna gošća Chef’s Stagea bila je velika Elena Arzak.
Na rovinjskom Istria Gourmet Festivalu koji organizira Turistička zajednica Istre pod vodstvom briljantnog Denisa Ivoševića, nastupali su talijanski velikani Mauro Uliassi koji je lani dobio treću Michelinovu zvjezdicu, Roberto Cerea iz Da Vittoria, a našu je večeru u restoranu Cap Aureo kuhao talijanski superstar Enrico Bartolini, koji je pred oduševljenim gostima morao prešutjeti da su mu iz Michelina javili kako je upravo dobio treću zvjezdicu za svoj milanskim restoran u Mudecu. Godinu ranije, na Istria Gourmet Festivalu nastupio je bard visoke talijanske kuhinje Heinz Beck. Zagreb je također dobio ozbiljan gastronomski skup.
RNB Weekend, nedavno preimenovan u Weekend Food Festival i preseljen u Rovinj, u svibnju je u Zagrebu predstavio koncept po uzoru na vodeće svjetske gastro kongrese, s nizom relevantnih sugovornika na panelima, uzbudljivim gala večerama i posebnim programom posvećenim kavi i vinima. Direktor programa Hrvoje Petrić za iduće je izdanje najavio dolazak fenomenalnog milanskog chefa Yoji Tokuyoshija, Ane Roš i Sebastiana Postogne, F&B menadžera nekih od najluksuznijih svjetskih hotela. Ostatak lineupa bit će najavljen do proljeća.
Za vinsku industriju, ovo je bila jedna od kvalitetnijih godina, godina visokih ambicija i rezultata koje su dale godine ozbiljnog rada. Hrvatska vina i ove su godine postigla izvrsne rezultate na Decanterovim Svjetskim vinskim nagradama. Vron Bod Tončija Marijana prvi je plavac u povijesti koji je dobio zlatnu Decanterovu medalju, dok su dva istarska vina, mlada malvazija Marka Fakina i Clemente Blanc Ivana Damjanića dobile impresivnih 96 bodova. Na najjačem svjetskom ocjenjivanju rosea Lagunin Rose iz 2018. proglašen je najboljim svjetskim roseom izvan Francuske.
Braća Benvenuti ove u godine na tržište pustila svoj krunski proizvod, teran Santa Elisabettu, najimpresivnije istarsko crno vino dosad. Vinarija Galić izbacila je izvrsni Macerator, macerirani rizling iz 2015. koji bi mogao promijeniti sliku o Galićevim vinima, dok je korčulanski vinar Igor Radovanović u suradnji s hrvatskim sommelierskim šampionom Sinišom Lasanom napravio novo kultno dalmatinsko vino Heritage, kupažu grka i pošipa iz pedesetak godina starih vinograda u Smokvici, jedno od najoriginalnijih i najimpresivnijih dalmatinskih vina koja smo probali za dugo godina.
Vinski događaj godine svakako je veličanstveni masterclass Chateau Lafite Rothschilda u lošinjskoj Alhambri koji je osobno vodio glavni enolog vinarije Charles Chevallier. Pred sam kraj godine predstavljen je jedan od najzanimljivijih vinskih projekata u Hrvatskoj, Velika berba graševine Iločkih podruma odležana u moru.
Flos Olei, najutjecajniji svjetski maslinarski medij, Istru je peti put zaredom proglasio najboljom svjetskom maslinarskom regijom. Riječ je o najvećem uspjehu hrvatske gastronomije svih vremena. Istra je svojim uljima etablirala Hrvatsku kao potencijalno relevantnu svjetsku gastronomsku destinaciju. Istarska ulja baza su trokuta koji mora činiti hrvatski međunarodni gastronomski identitet. Druga dva elementa tog identiteta jesu, naravno, bijeli tartufi i kvarnerski škampi. Na temelju tog trokuta, koji ima bezuvjetnu svjetsku gastronomsku vrijednost potvrđenu i na nedavnoj londonskoj aukciji istarskih tartufa, mogu se afirmirati drugi elementi hrvatskog gastronomskog identiteta.
Renomirana istarska obiteljska mljekara Latus i distributerska firma Nikas zajedno su ušli u projekt proizvodnje prve istarske mozzarelle, inspirirani idejom Sandija Chiavalona. Latusova i Nikasova mozzarella napravljena je kao fior di latte, i ima naglašeno mliječni i blago slani okus. Prva koju smo probali bila je još u beta fazi, ali s golemim potencijalom. Najbolje nove mozzarelle na svijetu, uostalom, sve se češće pojavljuju izvan Italije.
Nakon više od četiri godine, u Belju je zaokružen projekt najvećeg stada genetski autentičnih crnih slavonskih svinja i započeta proizvodnja kulena, kobasica i slanine od njihova mesa. Proizvodi od beljske crne slavonske svinje superiorni su svim sličnim proizvodima na tržištu, a crna slavonska svinja potencijalno je jedan od najjačih hrvatskih gastronomskih brendova.
U Hrvatsku je stigao Beyond Burger, jedan predstavnika nove generacije veganskih proizvoda, burger napravljen od modificiranog povrća koji poprilično podsjeća na pravu stvar. Hrvatski konditori počeli proizvoditi ruby čokoladu, dosta neuspješno. Na domaće tržište stigao je Pocket Scotch, Diageovo revolucionarno novo pakiranje koje će promijeniti način na koji se pije whisky i uvesti ga u navike mladih kupaca.
Katastrofalno nevrijeme poharalo je vinograde Borisa Šuljića na Pagu. Tragični gubitak poharao je život najpopularnijeg hrvatskog gastro blogera Domagoja Jakopovića Ribafisha. Ribafish je u spomen na sina pokrenuo RokOtok, jednu od najboljih akcija društvenog osvještavanja ikad organiziranih u Hrvatskoj. Šuljić je prihvatio ideju chefa Rudija Štefana da ono malo grožđa koje mu je ostalo stavi u jedno vino i nazove ga Potribica. Tako je nastala nova inicijativa. Šuljić je zaista napravio 1500 boca Potribice i objavio da će sav novac od prodaje ići za RokOtok. Ljudi su bili toliko oduševljeni cijelom pričom da bi pokupovali i deset puta veću količinu. Potribica je rasprodana, RokOtok se sprema za novu sezonu, a ova godina još je jednom pokazala da ljudski duh i karakter imaju moć svaki mrak pretvoriti u novu dobrotu. I da se samo tako dobre stvari razvijaju i rastu.
Mladen Rožanić u svoj je hotelsko-vinski kompleks u Motovunu uložio oko 106 milijuna kuna. Riječ je definitivno, o jednoj od najvažnijih investicija u hrvatsko vinarstvo i turizam, unatrag dugo godina. Hotel smješten u povijesnoj zadružnoj zgradi, čiji dizajn potpisuje riječki arhitekt Idis Turato (projektirao je i opatijski Navis) i vinarija na pet etaža koja uključuje i salu s amforama, iz temelja su promijenili turističku sliku Motovuna i okolice. Wine&Heritage Hotel Roxanich doslovno od dana otvorenja postao je go to mjesto za prestižne evente i strane turiste u Istri, ne samo za ljubitelje vina. Tek će naredne godine pokazati koliko će ovaj projekt utjecati na definiciju vrhunske suvremene turističke ponude u Istri.
Prvoga dana travnja u Rovinju je otvoren hotel Grand Park, dosad najvažnija hotelska investicija u Istri. Grand Park, izgrađen na mjestu starog hotela Park u rovinjskoj marini, luksuzan je hotel čija modernistička vizura dominira najljepšim istarskim gradom. Grand Park ima šest restorana i barova i okupio je neka od najjačih imena na sceni: executive chef je Jeffrey Vella, glavna slastičarka je Petra Jelenić, glavni barmen Ivan Mandarić. S fenomenalno udobnim sobama, spektakularnim pogledom na Rovinj, Cap Aureom koji je trenutno najbolji restoran u Istri i room serviceom koji radi od 0 do 24, Grand Park prvi je na obali prihvatio izazov usluge s visokih pet zvjezdica u velikom hotelu.
Otvaranje resorta Marea ovoga lipnja za Poreč je bilo jednako značajno kao svojedobno otvaranje Monte Mulinija za Rovinj ili Alhambre i Bellevuea za Lošinj. Obiteljski resort Marea može preporoditi današnju sliku porečkog turizma. Marea je prvorazredni hotelski proizvod, kakvog Poreč baš nikad nije imao.
U Pučišćima na Braču, mjestu još nezagađenom turizmom, dvadesetak metara od glavnog trga, naslonjen na crkvu, otvoren je Puteus Palace. Palača zdenaca, prelijepi luksuzni hotel s petnaest soba i jednim od najspektakularnijih vrtova u Hrvatskoj. Uz Lemongarden u Sutivanu, Puteus Palace spada u hotele koji pokazuju jedan od ključnih pravaca razvoja elitnog turizma u Hrvatskoj. Riječ je o podigranom, decentnom luksuzu u autentičnom arhitektonskom, urbanističkom i prirodnom ambijentu, uz izolaciju koja omogućuje stvarni i dubinski odmor, i visoku razinu usluga koje taj odmor čine jako udobnim.
Ovu godinu obilježilo je nekoliko skandala. Svakako najveći bila je smrt talijanskog turista uslijed trovanja ugljičnim monoksidom na turističkom brodu na Hvaru, koji je plovio s nepropisnim motorom. Ova je tragedija pokazala svu zapuštenost lokalnog dalmatinskog turizma kojoj pogoduju korupcija lokalnih vlasti i nerazvojna, eksploatatorska turistička politika.
U Akciji Krempita policija je razotkrila krče ugostitelje koji su pomoću softvera za izbjegavanje fiskalizacije utajili 3,5 milijuna kuna, a godišnji stonski festival kamenica otkazan je zbog norovirusa, koji povremeno neizbježno pogađa uzgajališta. Vanjski dio splitske Peškarije u prosincu je zatvoren. Od 1890. taj je prostor važan dio identiteta grada, puno više od mjesta gdje Splićani kupuju ribu. Peškarija je za Split ono što je Boqueria za Barcelonu, simbol grada i mjesto gdje se ljudi okupljaju oko hrane, jedno od mjesta koje Splitu daje karakter i pokazuje po čemu je poseban. Državni inspektorat i Veterinarska inspekcija zatvorili su ga u prosincu, s obrazloženjem da zakon zabranjuje prodaju ribe na otvorenom. Splićani su, međutim, uvjereni da se rješenje moglo naći i, prema anketama koje su među građanima proveli mediji, još su uvjereniji da se zatvaranjem pogodovalo nečijem poslovnom interesu.
Hrvatsku restoransku scenu početkom je godine duboko potresla vijest o smrti Andreja Barbierija, jednog od najvažnijih i najomiljenijih hrvatskih chefova. Andrej Barbieri postavio je legendarnu Tramerku, kuhao u Bevandi, Barbieri’su i riječkoj Conchi d’Oro, a najvažniji trag u hrvatskoj gastronomiji ostavio je kao intelektualac, progresivac i demokratizator, čovjek koji je o kuhanju i hrani razmišljao kroz sve aspekte, od kulturoloških do društvenih i ekoloških, i to promovirao kroz svoj rad i česte nastupe u medijima. Andrej Barbieri jedan je od onih velikih ljudi koji trajno mijenjaju scenu kad otiđu, jer ih nitko ne može zamijeniti.
Korčulanski hotel i restoran Lešić Dimitri Palace prije nekoliko je dana objavio najtužniju vijest u svojoj povijesti. U prometnoj nesreći kraj Šibenika poginuo je njihov glavni sommelier i maitre d’ Dražen Matković, koji je uz chefa Marka Gajskog najzaslužniji za visoki renome restorana LD ali i novi procvat korčulanske scene kao jednog od obalnih gastronomskih središta. Strastveni profesionalac i čovjek s vizijom, Dražen Matković u korčulanskoj je i jadranskoj gastronomiji ostavio puno dublji trag nego što je to u javnosti bilo vidljivo.
