Zašto toliko čeznemo za kamenicama? Je li to zato što izgledamo profinjeni dok ih naručujemo i srčemo? Kamenice su definitivno najtraženije školjke na planeti, a mnoštvo vrsta ove obitelji čini ih još intrigantnijima. Kad se vozite uskim cestama prema Dubrovniku, pogled nadesno jedan je veliki poziv na uživanje.
Kamenice prvu godinu života započinju kao mužjaci, a dio se kasnije razvija u ženke. To što ih od davnina smatraju luksuznom hranom, može se pripisati i teoriji Henryja Buttesa, koji je 1599. u svojoj knjizi Dyets Dry Dinner napisao da kamenice valja jesti samo tijekom mjeseci koji u nazivu imaju slovo “r”. Danas uzgajivači kamenica u potpunosti kontroliraju situaciju i Buttesovo se pravilo može primijeniti samo na divlje kamenice koje se beru uz obalu.
U Hrvatskoj se kamenice, koje pomalo podsjećaju na britanske i pripadaju odličnim vrstama, uzgajaju većinom u dvije regije. Najpoznatije, stonske kamenice, rastu u bogatom i plodnom poluotočkom području i danas su za lokalnu ekonomiju jednako važne kao što su bile u 13. stoljeću. Taj se kraj tada bogatio na proizvodnji soli, koja je uz vinogradarstvo i kamenice još uvijek važna i doprinosi njegovoj reputaciji.
Svatko tko voli kamenice ima svoje favorite. Moje su Gillardeau, kamenice nazvane po obitelji koja od 1898. stoji iza tog carstva kamenica na slavnom francuskom otoku Île d’Oléron. Ali ne treba podcjenjivati ni stonske, jer poslužene na pravoj temperaturi, ulaze u konkurenciju za neke od najboljih kamenica na svijetu.
Idealnim načinom posluživanja kamenica smatram onaj klasični – svježe kamenice s ljutikom i vinskim octom. Ne treba komplicirati nešto što je priroda stvorila savršenim.
ZA 12 KAMENICA
Sitno nasjeckanu ljutiku stavite u ocat i ostavite 2 sata, poslužite uz kamenice i malo limuna.
