Ključnu razliku između kućnog i industrijski izrađenog kesten pirea čine crvići. Ako kesten pire zaista radite ručno, ako, dakle, kestene protisnete tako da dobijete relativno duge crviće, nećete postići samo efektniji vizualni dojam, nego ćete stvoriti ugodnu, vlažnu teksturu koja dobro prima rum (ili neki drugi tamni alkohol).
Osim toga, ručno protisnuti kesten pire oblikovan u crviće koji se međusobno odvajaju neutralizira brašnastost i ljepljivost kestena, koju ne volimo u kesten pireu. Kesten pire bio je desetljećima, uz prirodne sladolede, najjači argument kultne zagrebačke slastičarnice Orijent. Orijentov se pire od kestena uvijek odlikovao dugačkim crvićima, koji su bili jako sočni i koji se nikad nisu pretvarali ni u ljepljivu smjesu, ni u brašno od kestena (ili grahorica)
Danas smo u Orijentu kupili kesten pire sa šlagom za van, za 28 kuna. Crvići su sada otprilike duplo kraći nego u Orijentovim najboljim vremenima. Još je gore što su se sljepljivali, pa se dio kesten pirea počeo pretvarati u žitku masu škroba. S druge strane, kesten pire imao je vrlo dobar okus, baš po kestenima i rumu, što nažalost nije karakteristično za 99 posto zagrebačkih slastičarni. Utoliko je Orijent i u sadašnjoj, tranzicijskoj fazi, uspio održati stanovitu prednost pred konkurencijom. Stvarne Orijentove domete i namjere pod novom upravom vidjet ćemo kad se u prosincu u centru Zagreba otvori još jedan Orijent.
