Danas smo u Khali pojeli jedan od najboljih tatakija od tune u Zagrebu. Tuna je bila savršeno polupečena, fino marinirana, jako sočna i prepuna okusa. Kahlin tataki uljepšao nam je hladnu zagrebačku nedjelju.
[adsense_content_v2]
Mogli bismo pojesti dvije porcije, pa bismo svejedno još razmišljali o trećoj. Tom yum kathi, verzija najpoznatije tajlandske juhe s kokosovim mlijekom, bila je intenzivno aromatična, što nije neobično s obzirom na činjenicu da su se u jako velikom tanjuru kupale tri kriške neoguljenog đumbira (ovo je važan i dobar detalj) i barem dvije stabljike lemongrassa.
Ova, ultrarustikalna verzija tom yuma jedna je od uspješnijih u Zagrebu. Rolice sushija kao i miso juha također su bile solidne, s vrlo mnogo ribe u sushiju. Khala, dakle, na prvi pogled ostavlja dojam restorana koji je bitno bolji od zagrebačkog gastrotainment prosjeka. Utoliko nam nisu jadne neke zaista amaterske greške.
Uz tataki su nam donijeli hladnu rižu, što ne postoji ni u jednom restoranskom servisu. Zdjelica mirisne, vruće riže esencijalni je element svakog azijskog restorana. Drugo, cijene vina strogo su klupske a ne restoranske, što znači da vrlo bazični šampanjci koštaju oko tisuću kuna, što je opet 30 do 35 posto skuplje nego u zagrebačkim fine dining restoranima.
Treće, nepovezano veze s kuhinjom i barom; u Khalinom je atraktivno uređenom stakleniku neugodno sjediti, jer grijanje ne funkcionira. Jedna ili dvije grijalice i air condition okrenut na toplo ne mogu se boriti protiv niskih temperatura, koje će u idućim tjednima vjerojatno postajati još niže. Khala uskoro uvodi novi, ambiciozni jelovnik, koji bi se trebao bazirati na vrhunskoj ribi u japanskim formatima. Bilo bi neophodno da u međuvremenu riješe ove nepotrebne kuhinjsko tehničke probleme.
