Ovo je, zapravo, trebao biti tekst o vinima. Motovunski vinar, bivši mesar Klaudio Tomaz, ove je godine osvojio dvije zlatne Decanterove medalje, za teran Barbarossu i malvaziju Sesto Senso. Pa smo u subotu popodne posjetili obitelj Tomaz, sve uspješnije predstavnike veoma specifičnog motovunskog terroira, gdje smo kušali puno uzoraka iz inoksa i drva i niz vina iz buteljki.
[adsense_content_v2]
O vinima ćemo pisati za nekoliko dana: ovu kratku zabilješku odlučili smo posvetiti prilično nevjerojatnoj hrani kojom su nas ponudili gospođa i gospodinTomaz. Naime, njihov dvogodišnji pršut prepun intermuskularne masnoće, daleko je najslasniji istarski pršut koji smo probali unatrag puno godina: Tomazov se pršut topi u ustima, više je sladak nego slan i ima intenzivan mesni okus. Nažalost, ne radi se o komercijalnom proizvodu jer Tomazi rade tek osam pršuta godišnje.
Zatim je gospođa Tomaz donijela fuže s jutros ubranim bijelim tartufima koji su mirisali upravo božanstveno. Zaista, ne postoji finiji šumski sastojak od bijelih tartufa. Pa je gospodin Tomaz ispekao putrasti teleći ombolo serviran na zapečenom domaćem kruhu s parmezanom, uz što smo pili njihovo elitno vino teran Barbarossu Superior. Radi se o suhom teranu napravljenom od prosušenih bobica, koji je još premlad ali ima potencijal višegodišnjeg dozrijevanja.
Ipak, pečena dunja s mladim Latusovim kravljim sirom zasjenila je čak i pršut i bijele tartufe. Ovaj recept gospođe Tomaz uistinu je briljantan i na najbolji način valorizira ovo aromatično jesensko voće koje smo navikli koristiti uglavnom u pekmezima.
Obitelj Tomaz nema restoran nego samo malu kušaonicu, pa se skoro ništa od svih ovih divota ne može probati. No, smatramo važnim zabilježiti jedan od najukusnijih i najautentičnijih privatnih objeda u kojima smo uživali u Istri.
