Pogledi na brutalni kamenjar u strmim grubim brdima iznad Srebrenog najljepši su doživljaj u Župi Dubrovačkoj, području poznatom i po Kuparima, svojedobno luksuznom resortu za visoke oficire JNA, koji Hrvatska, što je zaista skandalozno, nije uspjela obnoviti ni četvrt stoljeća poslije rata.
S krovnog bazena One Suite Hotela, najmodernijeg i jednog od najboljih na cijeloj dubrovačkoj rivijeri, pucaju pogledi na sive oštre kamene mase koje se sjaje na kolovoškoj svjetlosti, i koje su vjerojatno prepune poskoka. Spustimo li pogled prema cesti, ugledat ćemo, skoro preko puta One Suitea, drvenu goveđu lubanju s rogovima, iznad koje piše Kogo.
Kogo je prvi steakhouse otvoren u Župi Dubrovačkoj, desetak kilometara od Grada (Uber izvrsno funkcionira). Kogo je relativno novi, obiteljski biznis koji govedinu nabavlja od zagrebačkog beef shopa.
Budući da je u utorak oko dva u Dubrovniku bilo suhih i užarenih 33 Celzija, nismo imali snage baciti se na steakove, pa Kogo nećemo ni pokušati analizirati, a kamoli ocijeniti.
No, mislimo da je zgodno zabilježiti kako su cijene u Kogu više zagrebačke nego dubrovačke (biftek košta 177 kuna, a teleći odresci oko sto; velike salate između 55 i 70), kako je mjesto prilično dobro, ležerno ali ipak donekle otmjeno uređeno i kako su konobari nedubrovački profesionalni i srdačni.
Kogo nam na prvi pogled, bez kušanja ozbiljne hrane, izgledao kao dobra, prijateljska, ugodna gostionica s nešto specifične ponude poput T-bonea i ribeyea, kakvu bi svako turistički ambicioznije mjesto na obali trebalo imati. Nažalost, ni mala zabilješka o Kogu ne može završiti happyendom.
Prilično je nevjerojatno da Kogo, lokal svakodnevno izložen valjda najtoolijrm suncu u Hrvatskoj, nema klimatizaciju. U današnje su vrijeme restorani bez klimatizacije, kao automobili bez žmigavaca. Uglavnom neupotrebljivi.
