Što se najviše naručuje u hrvatskim restoranima? Uglavnom skupa i veoma skupa roba. Ova je lista nastala na temelju višemjesečnih razgovora sa zagrebačkim i drugim hrvatskim restoraterima i chefovima.
Ona ne uključuje ćevape i pljeskavice, koji jesu pojedinačno najprodavaniji artikli domaće restoranske industrije, ali su uglavnom ograničeni na roštiljarne; drugi restorani kao da ih se srame pripremati. Nismo, također, uvrstili jela iz specijaliziranih lokala poput sushi restorana, ribljih restorana i pizzerija. Evo, dakle, deset najprodavanijih jela na hrvatskoj restoranskoj sceni.
Biftek u većini restorana koji ga drže spada u tri ili četiri najprodavanija jela, i to u bilo kakvoj formi. Biftek Wellington najtiražnije je jelo u Theatriumu, komadići bifteka s taleggiom ne silaze s Carpacciove crne ploče već desetak godina, a biftek se odlično prodaje i u jednostavnijim gostionicama poput Bira i Budweisera. Sve to usprkos činjenici da je biftek rez mesa koji je najviše poskupio unatrag godinu dana.
Gotovo da ne postoji restoran koji ne drži tartar biftek. Tartar biftek poslužuje se i u velikim lancima poput Batka, i u klasičnim restoranima poput Esplanadinog Bistroa, i u autorskim restoranima poput Bekala i Theatriuma, i u nacionalnim restoranima poput Vinodola i Okrugljaka. Carpaccio, Zinfandel’s i Okrugljak i dalje dovršavaju tartar biftek za stolom, pred gostima.
Matsu u Domobranskoj ulici u prvih je 40 dana rada prodao gotovo sedam stotina lososovih filea u teriyakiju. Grupa Batak/Gyotaku lani je potrošila oko 30 tona lososa. U svakom lokalu koji prodaje jednostavniji sushi, najtraženiji su sushi s lososom i sushi s pohanim kozicama. Losos je postao najprodavanija hrvatska restoranska riba.
Odležani steakovi već su par godina u trendu, a ove godine potražnja dostiže vrhunac. Riječki Jist procvao je otkako se pretvorio u steakhouse, porečki Ox jedan je od najkomercijalnijih restorana u tom dijelu Istre, fine dining ManO2 za ručak živi od odležanih steakova, a steakovi su uvjerljivo najtraženija roba u Maredu, trenutno vjerojatno najuspješnijem zagrebačkom restoranu. Visoka cijena očito nije prepreka.
Burrata je neočekivani fenomen hrvatske gastro scene. Prije nekoliko godina, dok još nije bila toliko raširena, burrata je zauzimala treće ili četvrto mjesto na Carpacciovoj listi najprodavanijih jela. Danas su burrata i razne forme mozzarelle neizostavne u restoranima svih mogućih žanrova, od kreativne autorske kuhinje do lanaca roštiljarni.
Tempure i katsu, frigane lignje i pohane kozice, bečki i zagrebački, ali i prstenovi luka: Hrvati obožavaju sve što je pohano i hrskavo.
Burgeri su odavno izašli iz specijaliziranih lokala i još se uvijek vrlo dobro prodaju u mnogim restoranima opće prakse.
U Zagrebu upravo traje renesansa štrukli. U Esplanadin Bistro nije se moglo ući kad se u siječnju ondje održavala promocija štrukli. Štrukli se nalaze na degustacijskim menijima Michelinovog Noela, kao i na kartama skoro svih zagrebačkih nacionalnih restorana.
Dva možda najpopularnija hrvatska kućna jela izvrsno se prodaju i u restoranima, gdje katkad doživljavaju neobične, veoma kreativne interpretacije poput Horvatovih paprika punjenih bijelom ribom.
Hrvati obožavaju šparoge, i divlje i vrtne. Kad je Batak prije četiri godine prvi put počeo grilati šparoge, u mjesec dana prodano je oko 5000 porcija. Šparoge ujedinjuju restorane skoro svih žanrova, od lanaca i jednostavnijih bistroa, do fine dininga. Mnogi restorani u ovo doba godine organiziraju dane šparoga.
