Odmah iza ulaznih vrata našeg susjednog Spara u Banjavčićevoj ulici u Zagrebu, sinoć se pojavio pano s velikim natpisom za penzionere. Ovoga puta nije riječ o jednom od brojnih popusta za građane takozvane treće životne dobi, nego o oglasu za radno mjesto.
Spar, naime, poziva umirovljenike iz susjedstva da se prijave za posao blagajnika u ovom velikom supermarketu. Podsjetimo, zakon dopušta penzionerima da se zaposle pod uvjetom da rade do četiri sata dnevno.
Sparov pokušaj da mobilizira umirovljenike dosad je najsnažniji simptom kroničnog nedostatka radne snage u uslužnim djelatnostima u Hrvatskoj. Budući da bi zapošljavanje umirovljenika bar donekle ublažilo problem sramotno niskih penzija, ovaj Sparov potez za promjenu moramo pohvaliti.
Štoviše, mislimo da bi bilo jako dobro kada bi i restorani i hoteli pokušali vratiti u igru penzionirane konobare, ali i druge umirovljenike koji žele raditi a raspolažu znanjima i drugim osobinama potrebnim za restoransku i hotelsku industriju (strani jezici, uljudnost, disciplina).
Ne bismo imali ništa protiv da se u naš svakodnevni život vrate veterani iz, recimo, Okrugljaka ili Baltazara, koji su nam ostali u jako ugodnom sjećanju.
Okej, konobarski posao fizički jest puno teži od blagajničkog. Međutim, sredinom osamdesetih godina jedan od najboljih zagrebačkih konobara bio je svakako legendarni Profesor iz Stare vure.
Profesor je bio gimnazijski profesor povijesti, koji je pred odlazak u penziju odlučio navečer raditi u jednom od tada najpopularnijih zagrebačkih restorana, a gosti su ga zbog njegova znanja i pristojnosti doslovno obožavali.
