Kad prvi put dođete u konobu Buščina u Istri pored Umaga prvo što vas dočeka su valjda sve moguće nagrade koje jedan restoran može dobiti, od ogromne Michelin zastave (za preporuku, naravno) do ostalih vodiča.
Zatim, primjetite kako ovdje nema puno lokalaca, već je svaki stol popunjen strancima, makar za vrijeme koje smo proveli u restoranu. Pokraj nas je već bila grupa Azijata, a okolo redom Slovenci, Austrijanci, Talijani. Treće što se primijeti je pomalo generičan jelovnik, koji apsolutno ne bi bio problem da sve što kuhinja pripremi bude izvanredno, međutim to ipak nije slučaj. Jela u Buščini nisu loša, ali nisu ni dovoljno dobra da bi vam nešto ostalo u dugom sjećanju. Kao da je sve skuhano mehanički, bez akcenata a kamoli wow efekta.
S druge strane, nema ni velikih pogrešaka ili neiskrenog ponašanja poput primjerice vrhnja u pašti. Dosta jela se bazira na tartufima (kad je sezona ima i bijelog tartufa), pripremaju ribu i meso i neka sezonska jela poput istarskih kobasica. Odlučili smo probati gotovo sva jela koja Buščina nudi.
Večeru smo započeli prilično zaboravljivim pozdravom iz kuhinje, bruschettom sa skutom i ciklom uz sitno sjeckanu rajčicu. Zatim su na stol došla hladna predjela, carpaccio od boškarina i riblji tanjur inćuna, bakalara i hobotnice. Ovdje zaista treba reći kako Buščina ima prekrasno meso, odavno nismo vidjeli toliko crveno, gotovo živo meso u carpacciu koji je imao pravi sočan okus. Ali, treba i napomenuti kako meso dolazi na stol nekoliko stupnjeva prehladno, kao da je upravo izvađeno iz hladnjaka, na svu sreću nije kao da je izašlo iz škrinje. Da je došlo na pravoj temperaturi vrlo vjerojatno bi to bi ojedan od boljih mesnih carpaccia koji smo jeli ove godine.
Riblje predjelo je nažalost bezličnog okusa, kao da je stopljeno u jedno veliko ništavilo, izvlači ga jedino solidan bakalar. Uz predjelo smo dobili i sasvim solidan kruh, koji je bolji od kruha u većini konoba. Pašte su korektne, no plakale su za 30 sekundi kraćeg kuhanja. Obje pašte koje smo jeli dolaze s tartufima, fuži i raviol punjen bakalarom, tartufi se ne ribaju pred gostima. Raviol je nemjerljivo karakterniji od fuža, radi se o sasvim dobroj tjestenini, dok je fužima ipak nedostajao izraženiji i zaokruženiji okus tartufa.
Za glavna jela, biftek tagliatu i brancin, ocjena je podijeljena. Biftek, koji efektno pripremaju na otvorenoj vatri pred gostima, pokazuje da Buščina zna s mesom. Crvena medium rare govedina mekana je poput maslaca i zaista znalački pripremljena, tako da znamo da sljedeći put trebamo naručiti samo biftek.
Tagliata je nakrcana nepotrebnim dodacima poput kremica i tartufa, dok je krumpir koji smo dobili vrlo dobar. Riba je potpuno zaboravljiva, stoga definitivno preporučamo mesna jela u Buščini. Deserti su prosječni, čokoladna torta s amslinovim uljem i pepperoncinima nešto je zanimljivija od millefoglia. Inače, na stolu je bilo vrlo dobro domaće maslinovo ulje.
Vinski pairing je smiješno jeftin, 16 eura, najjeftiniji na koji smo dosad naišli u restoranima. Pa što ide u tako jeftin pairing? Vrlo dobre etikete, poput Degrassija, Cattunara, Claija i za kraj (što je ispravno, a ne za početak kako mnogi restorani guraju) vrlo dobar teranino. Poveći broj jela, dvije čaše pjenušca, šest čaša istarskih vina i dva teranina platili smo 144 eura, što nam se čini i više nego korektno.
Buščina 18, Umag
HRANA 3 VINO -4 AMBIJENT +3 SERVIS +3
