U subotu u 11 i 40 pred Koricom u Martićevoj ulici stali smo u manji red, troje ili četvero ljudi. Kad smo došli do vrata, rekli su nam da mliječni kruh, njihov novi proizvod, neće biti gotov još dvadesetak minuta.
[adsense_content_v2]
Pa smo otišli preko ceste u vinoteku Vivat, gdje smo kupili par buteljki Louis Barthelemy Quartza (usput govoreći, u Vivatu je također bila gužva, a ljudi su doslovno kupovali vina na sanduke. Kad smo se vrstili pred Koricu, red se produžio na desetak kupaca. Uvijek smo voljeli stajati u redu za mirisni, vrući kruh. Baš kao i za ulaznice za neku stvarno važnu utakmicu.
Kad smo napokon uspjeli ući u trgovinu, uronili smo u snažne arome mliječnog kruha koji je upravo izašao iz velike peći. Kruh, koji košta 14,5 kuna, bio je još topao kad smo ga donijeli doma. Visoka štruca ima senzacionslnu spužvastu teksturu: možete je stisnuti na dva centimetra, ali se ona odmah vrati na svojih deset centimetara. Okus je blago sladak, s malim dodirom soli, donekle asocira na brioše i doslovno se topi u ustima.
Ovaj se kruh radi azijskom metodom tangzhong koja se bazira na miješanju bijelog brašna i vruće tekućine, vode ili mlijeka u omjeru jedan naprema jedan do jedan naprema pet, kako bi se dobila želatinozna pasta. Škrob želatiniran vrućom vodom ili mlijekom kruhu daje elastičnost i slatakoću. Koričin bijeli posve je adiktivan. Možete ga jesti samog s maslacem, ali smo prilično sigurni da fenomenalno ide uz foie gras. Riječ je o uvjerljivo najboljem bijelom kruhu koji smo dosad probali u Hrvatskoj.