Pita od jabuka, baš kao i knedle sa šljivama ili punjene paprike, bila je i ostala jedan od skromnih ali važnih stupova kućnog kuhanja. Odrasli smo uz pitu s jabukama. Pitu s jabukama jeli smo gotovi svaki vikend, osim ljeti kad su se kod kuće pripremali deserti s jagodama, trešnjama, višnjama i malinama, i za Božić kad su se pekli blagdanski kolači. Jeli smo pitu s jabukama iz okruglog “američkog” modela, s rešetkasto postavljenim trakicama od tijesta, kao i konvencionalnu, iz četvrtastog pratvana s ravnim gornjim slojem tijesta.
U punjenju su se, osim obavezno kiselih jabuka s cimetom, katkad znale naći grožđice, a pokoji put i orasi što baš nismo voljeli jer su orasi ubijali svježinu i reskost jabuka. Kasnije smo po restoranima često naručivali tarte tatin, klasičnu francusku obrnutu pitu s jabukama.
Zbog njene masovne popularnosti i niskih ulaznih cijena, pita s jabukama oduvijek se prodavala u zagrebačkim slastičarnicama gdje, međutim, nikad nije bila ni približno ravna kućnoj verziji, naprosto zato što većina slastičarnica koristi margarin, s kojim ne možete ispeći dobro prhko tijesto. Stoga smo odavno odustali od pite s jabukama iz slastičarni i pekarnica.
Sve do jučer, kad smo u Korici u Martićevoj u vitrini vidjeli njihovu neobičnu verziju pite s jabukama.
Koričina pita, naime, nema gornji sloj tijesta dok su cijele kriške jabuka omotane u kremu koja podsjeća na cheesecake. No, najvažniji dio ovog kolača svakako je tijesto, koje je upravo savršeno. Ono je istodobno prhko i skoro putrasto mekano ideal tijesta za pitu. Pojeli smo cijelu veliku krišku, premda smo mislili samo probati. Našem je apetitu pomogla i činjenica da pita nije bila preslatka nego sasvim lagano zaslađena.
Koričina pita s jabukama apsolutno je najbolja pita s jabukama koju smo dosad probali u Zagrebu. Korica je redovito peče više od tri godine i nikad od nje ne bi smjela odustati.
