Dalmatinska epidemija divljanja ugostiteljskih cijena širi se i na Istru: Glas Istre jučer je izvijestio o hamburgeru za 22 eura u jednom od novotvorenih pulskih restorana, čiji meni izgleda turistički depresivno; bilo tko, tko stavi na meni njoke s četiri vrste sire, carbonaru, ćevape i burger zapravo zaslužuje da ga se izbjegava, a nipošto ne zaslužuje da gosti ondje plaćaju hamburgere skoro kao biftek.
No, cijene su takve kakve jesu, na more se mora ići, pa se postavlja logično pitanje: kako izbjeći da se poslije, kave, ručka, koktela ili večere osjećate, prevareno, zakinuto i ljuto. Evo nekoliko bazičnih pravila, kojih bi se u sadašnjim okolnostima svakako trebalo držati:
1. Obavezno, svugdje i uvijek tražite jelovnik, vinsku listu i kartu pića. Vremena konobara ili vlasnika koji su se s gostima dogovarali o ručku ili večeri bez jelovnika i vinske liste definitivno su prošla. Ako ste bilo što naručili bez jelovnika ili karte pića, nemate se pravo čuditi, a kamoli buniti ili zgražati nad cijenama na računu. Tko vam je kriv što niste pročitali da vaš espresso košta sedam eura, vaš koktel 15 eura, a vaše lignje 40 eura.
2. Ako vam cijene ne odgovaraju, slobodno se dignite i napustite kafić ili restoran. Ne treba vam biti neugodno. Dapače, osoblju i vlasniku lokala treba biti neugodno zato što njihove cijene rastjeruju goste. Naravno, ako ste u restoranu rezervirali stol, ne smijete se dignuti i otići, jer ste rezervacijom stupili u obavezni poslovni odnos s restoranom. Što znači da je važno provjeriti cijene prije rezervacije.
3. Izbjegavajte lažne fine dining restorane, restorane opće prakse i srednje klase i restorane u velikim hotelima. Ako imate dovoljno novca, potrošite ga u pravim fine dining restoranima, kakvih je na cijelom Jadranu tek dvadesetak, pa ih je lako pronaći, ili u specijaliziranim ribljim restoranima, ili u steakhouseima.
Ako imate manje novca, trošite ga u konobama ili u street food lokalima. Ali, novac nipošto nemojte trošiti u famoznim grill, fish, pizza, pasta, risotto restoranima: oni postoje isključivo zato da turistima uzmu što više novca za što lošiju hranu. Kad je, pak, riječ o restoranima u velikim hotelima, oni su, načelno, organizirani kao tvornice hrane, što znači da rade s velikim dobavljačima koji im uglavnom prodaju zamrznutu, konzerviranu a često i polugotovu hranu, koju gost plaća skuplje nego u privatnim restoranima jer hoteli u konačnu cijenu moraju ugraditi visoke režijske troškove i visoke troškove brojne radne snage. Zaista je vrlo malo restorana u velikim hotelima na Jadranu, u kojima vrijedi jesti: Cap Aureo u rovinjskom Grand Parku, Tekka u rovinjskom Loneu, kao i Matsunoki u lošinjskom Bellevueu najpoznatiji su i primjeri vrhunskih restorana u velikim hotelima. Kad se radi o malim hotelima, njihovi restorani znaju biti izvrsni, jer je restoran bitan dio imidža i opće privlačnosti hotela.
4. Nemojte piti koktele u hotelskim barovima, osim ako se ne radi o hotelima s pravih pet zvjezdica, po mogućnosti s barmenom za kojeg ste negdje čuli. U baru novigradskog Maestrala, hotela s prosječne četiri zvjezdice, ovog smo svibnja naišli na koktel za 16,5 eura, što je skuplje od najskupljeg koktela u baru Editiona, najluksuznijeg novog madridskog hotela.
5. Izbjegavajte noćne klubove po danu. Lokali koji su registrirani da rade do kasno u noć imaju posebne režime cijena, i tako je svugdje u svijetu. No, u pojedinim hrvatskim destinacijama, poput Hvara i Dubrovnika, noćni lokali zadržavaju noćne cijene i po danu. Dubrovački Trubadur još je prije pet godina po danu točio čašu Korlata za 17 eura. Jack Daniel’s za deset eura, a koktele za dvadeset eura. Te bi cijene i danas bile ozbiljno pretjerane, a prije pet godina bile su uistinu skandalozne. Trubadur je eto bio avangarda ugostiteljske pohlepe na Jadranu.
6. Izbjegavajte pizzerije na najprestižnijim lokacijama. U redu, većina pizzerija na moru ionako ne valja. No, ako na moru baš morate jesti pizzu, nemojte je nipošto jesti na Stradunu. U ljeto 2019. godine jedna je pizzeria blizu Straduna prodavala sasvim obične pizze za dvadesetak eura. Ne želimo ni pomisliti koliko sada koštaju. Ali, vlasnici te pizzerije znaju da im se 95 posto turista ionako nikada neće vratiti, i da će svakog ljeta doći dovoljno novih gostiju, spremnih da plate lokaciju a ne pizzu.
