Rijeka nije na ti s Azijom. Iako je trenutno trendy azijska hrana, pogotovo sushi, wokovi, noodlesi, Rijeka nema niti jedan zaista dobar azijski restoran. Uz standardnu ponudu u pojedinim se restoranima znaju naći i noodlesi, ali ih nema specijaliziranih. Stvar je potpuno drukčija u Zagrebu. Međutim, neki Riječani pokušavaju promijeniti priču i unijeti dašak azijske kuhinje kako bi i priličilo relativno većem gradu.
Kad se prošle godine otvorio, lokal Koya je uglavnom radio kao takeaway ili preko dostavnih servisa. Muke s prostorom. A otvoren je preko puta pristojno renoviranog željezničkog kolodvora u Rijeci. San o autobusnom i dalje živi. Donekle.
Onda se Koya ovih dana sjetila pomalo ingenioznog riješenja. Otkad se renovirao željeznički kolodvor, stvorila se potreba za kakvim takvim ugostiteljskim objektom. U kolodvor je ušao pristojni King’s pub, koji nam nikad nije bio najdraži riječki food bar, ali je uvijek bio korektan. Koya treba prostor, King’s treba inovativniju hranu od burgera. Stoga, sad možete naručiti Koyinu hranu u King’su i onda će doći do vas. Koya i King’s su tako stvorili jedan lijepi kvartovski lokal, gdje zapravo dolaze ljudi koji žive u susjedstvu kolodvora, jer riječki željeznički kolodvor nema putnike.
Ambijent je sjajan, pogotovo u jesenskim noćima kad sve uspori. Na jelovniku ima izbora između stir fry noodlesa s raznim dodacima, više ramena, dandana, dva bowlsa i bao bunsa. Sve noodlese Koya radi ručno svaki dan što je iznimno pohvalno. I domaći noodlesi su stvarno najbolje što Koya nudi. Uzeli smo stir fry noodlese s umakom od sezama, srednje ljute i dodatkom pohane piletine. Cijelo jelo je ukusno, možda mrvicu previše ljuto za srednji level ljutinje, a pohana piletina propisno hrskava. Jelo funkcionira kao odlična marenda i košta 35 kuna (bez dodatka pohane piletine).
U ramen idu domaći noodlesi, pileći temeljac, marinirano meko kuhano jaje, svinjska potrbušina, mladi luk i blitva. Ramen je pristojan, košta 75 kuna, ali teško da se može potući s najboljim zagrebačkim ramenima. Pa opet za riječke standarde, odnosno ne postojanje istih, ramen je vrlo solidan. Svakako bi ga ponovo pojeli.
Bao bunsi su donekle razočaravajući. Prošli su dosta nezamijećeno i drugdje se mogu pojesti nekoliko puta bolji i kreativniji. Bao košta 54 kune. Uz ručak smo popili pivo iz sve bolje King’s pivovare. Svarožić još nije na razini nekih drugih session ipa na koje smo navikli, ali ima potencijala.
Koya je svakako iskreni pokušaj dovođenja azijskog street fooda u Rijeku, nešto na što su drugi gradovi odavno navikli. Neka jela su bolja, a na nekima treba još doraditi. Svakako nam je drago da se gastronomska priča grada počinje sve više i više diverzificirati, a dolaze mladi i energični ljudi koji razumiju posao i cilj im nije brza zarada. Potez s povezivanjem dva lokala nam se sviđa jer koristi svima. Koyu ćemo svakako pratiti u daljnem razvoju.
