Mjesto Banjole blizu Pule najpoznatije je po Davidu Skoki i njegovoj Batelini. Prije desetak godina Batelina je, gastronomski gledajući, bila uvjerljivo najznačajniji hrvatski restoran.
Marcellino i Valsabbion upravo su se zatvarali, a Dino Galvagno tek se pripremao pokrenuti Petu četvrtinu. Batelina je stekla visoki renome na tri bitne činjenice. Prvo, na besprijekorno svježoj, lokalno ulovljenoj ribi.
Drugo, na tehnički besprijekornom tretmanu svježe, lokalno ulovljene ribe. I treće, na originalnim receptima za svježu ribu.
Danas smo u Glasu Istre pročitali da se u Banjolama upravo otvorio Tsuki, japanski fusion restoran masovne prehrane. Tsuki već godinama radi u Rovinju. Prije Banjola proširili su se i na neke druge destinacije u Istri.
Tsuki je tipičan primjer azijskog industrijaliziranog fast fooda. Tsuki nudi, vjerovali ili ne, više od 200 jela. Vlasnik je u razgovoru za Glas Istre rekao da se najviše traži sushi, i to osobito sushi s pohanom ribom i rakovima.
Cijene sushija u Tukiju su smiješne, što dosta govori o ulaznim troškovima pa samim tim i o kvaliteti sastojaka. Ne postoji dobra a jeftina tuna. Ne postoji dobar i jeftin losos. O kozicama i lignjama iz tko zna kojeg
uzgajališta i oceana da ne govorimo.
Zanimljivo je spomenuti da su u japanskom sushi restoranu, ne računajući setove za više ljudi, uvjerljivo najskuplja dva kineska jela od patke. No, lokalu koji se ponosi sushijem s pohanom ribom i rakovima, kvaliteta sastojaka zaista nije važna.
I tako male Banjole ovih dana doživljavaju svojevrsni, gastronomski Kraj povijesti. U mjestu koje je proslavio restoran sa savršeno svježom, lokalnom, zanatski perfektno priređenom ribom po originalnim recepturama, sada se otvorio fast food sa smrznutom ribom nepoznatog porijekla koja najbolje izgleda pohana, i koja se priređuje po pravilima fast food sushija. Banjole i Batelina nisu zaslužili takvu gastronomsku okupaciju.
