U sedamdesetim i osamdesetim godina Kraševi Batonsi punjeni nugatom žarili su i palili ondašnjim samoposluživanjima i malim dućanima. Klinci su ih naprosto obožavali, bar u našim školama, Nazoru i MIOC-u. Batonsi su bili jeftini, hrskavi i slatki, što je katkad sve što treba jedanaestgodišnjacima ili dvanaestgodišnjacima, a nešto rjeđe i malo starijim tinejedžerima. Originalni Kraševi Batonsi bilo su dugački i srednje debeli.
Ali, bilo su dugački , omogućavali su čvrst ugriz i uživanje u hrskavom i slatkom. Jučer smo u kvartovskom supermarketu naišli na Batonse s nugatom. Kupili smo ih, valjda prvi put poslije tridesetak godina (jer kad prođe školsko vrijeme takve vam stvari nekako automatski postanu suvišne). Sadašnja verzija Batonsa i dalje je jako jeftina, košta malo više od dva eura za 250 grama i očekivano slatka, pa kutija od četvrt kilograma sadrži više od tisuću kalorija. Međutim, sadašnji Kraševi Batonsi ne pružaju osjećaj ugriza i hrskavosti. Sadašnji su Batonsi tanji i manji. Manji format upropastio je teksturu Batonsa. Umjesto glasne, čvrste i duge hrskavosti, tekstura je sad pjeskasta, a ni okus punjenja ne dolazi do izražaja jer je nugata nužno manje. Sadašnji su Batonsi još jedan primjer Kraševih neuspjeha u modernizaciji klasičnih proizvoda hrvatske konditorske industrije.
