Ako zaista želimo kuhati a ne tek se usputno hraniti, šteta je taj lijepi i korisni napor kompromitirati proizvodima koje najčešće koristilo iz navike, neznanja ili predrasude da ubrzavaju sam proces kuhanja, a zapravo nemaju veze s hranom. Evo kratke liste robe koja kućnim kuharima ne treba.
Kocke za juhu proizvod su zanosa industrijalizacije 20. stoljeća (premda su se prvi prototipovi pojavili mnogo ranije). Kocke za juhu, i one koje se reklamiraju kao zdrave, samo uniformiraju okuse raznih jela. Organoleptički su štetne, jer će vam sve što skuhate imati donekle sličan okus. Masovna popularnost kocki za juhu posljedica je predrasude da se temeljci moraju dugo kuhati, pa je industrija to htjela ubrzati. U stvarnosti, mnogi temeljci mogu biti gotovi za pola sata do sat vremena, a one kompliciranije možete pripremiti preko vikenda, pa ih lijepo zamrznite i koristite kad vam trebaju.
Okej, Vegeta je najuspješniji proizvod u povijesti hrvatske prehrambene industrije, što svakako treba poštovati. Vegeta stvara sličnu vrstu ovisnosti kao i McDonald’s. Međutim, želimo li naglasiti stvarne okuse sastojaka koje kuhamo, začini poput Vegete uistinu nam ne trebaju. Oni su spomenik vremenu kad su ljudi širom svijeta divili industrijskoj hrani.
Nikada nismo uspjeli shvatiti čemu zapravo služi vrhnje za kuhanje, osim smanjenju osjećaja grižnje savjesti jer ima bitno manje masnoće od slatkog vrhnja i milerama. Ako već kuhate s vrhnjem, koristite pravu stvar.
Ribani sir spada među najbesmislenije masovne proizvode prehrambene industrije. Ribani sir, i onaj skuplji, uvijek ima teksturu i aftertaste kao papir, a sasvim sigurno nema veze s autentičnim okusom i teksturom svježe naribanog sira. Sir iz vrećice nažalost se masovno koristi i u restoranskoj industriji.
Kao što su kocke za juhu i začini poput Vegete posljedica ljudske fascinacije industrijom, tako je i globalna popularnost balsamica posljedica masovnog oduševljenja talijanskom kuhinjom.
Ovdje je problem u tome što jeftini balsamico nema nikakve veze s balsamicom, nego je riječ ili o obojenom i zaslađenog vinskom octu, ili o ukuhanom octu. Pravi balsamico košta jako puno jer dugo odležava, a prihvatljive varijante na temu prave stvari u našim dućanima počinju s 80 do 100 kuna. Ako, dakle, ne želite davati 100 kuna za ocat, preporučujemo dobru kvasinu i jabučni ocat.
Grah, slanutak i kukuruz solidno podnose boravak u limenkama. Dobre konzervirani pelati također. Ostalo povrće baš i ne. Kad nema svježeg graška, kuhajte sa smrznutim a ne s konzerviranim. Izbjegavajte one grozne limenke đuveča koje se, opet moramo upozoriti, koriste i u restoranima i hotelima. Koliko god načelno ne volimo smrznutu hranu, smrznuto je povrće neusporedivo zdravije i življe od konzerviranog.
Gore navedeno ne vrijedi za bobičasto voće. Smrznute maline, jagode i famozni paketi “šumskog voća” vaše deserte sigurno neće učiniti ukusnijima, jer se smrznuto voće iz supermarketa nužno pretvara u vodenastu voćnu kašu. Ako nemate svježe voće, puno je bolje upotrebljavati razne džemove s visokim postotkom voća. Ili autentične delikatese poput višanja iz alkohola. Jedva čekamo da se netko sjeti uvesti Luxardove višnje.
