Ovih dana Jamnica je na tržište izbacila posebnu ediciju svoje buteljirane vode, Janu Luna Plena, punjenu za punoga Mjeseca. Očekivano, Jana Luna Plena izazvala je cijeli raspon reakcija, od ismijavanja do oduševljenja. Marketinški nesporno dobar koncept, Jana Luna Plena dobila je izvrsne recenzije i kao voda, i to od nekih od vodećih hrvatskih chefova. Iako se čini da je Jana Luna Plena ekscentričan proizvod, Hrvatska zapravo dosta kasni u trendovima fancy buteljiranih voda.
Tržište i trend marketinški i dizajnerski pomno osmišljene vode u boci lansiran je u pariškol ulici S`evres početkom 90-tih godina. Čudna boca u obliku čunja kobaltno plave boje koja se prodavala za 12 franaka po komadu, munjevito je nestajala s polica La Grande Epicerie de Paris, jedne od najboljih trgovina hranom na svijetu. Kombiji s vodom neprekidno su iskrcavali nove pošiljke, novine su objavljivale oduševljene članke. Voda je išla tako dobro da su u La Grande Epicerie odlučili otvoriti poseban odjel, kao vinski podrum za vodu.
Ta senzacija zvala se Tŷ Nant, voda iz Walesa koju su u jednom restoranu u londonskoj četvrti Canary Wharf otkrili buyeri iz pariške trgovine. Oblik boce još je 1944. izumio vlasnik Perriera, inspiriran čunjevima za žongliranje koje je koristio za rehabilitaciju svojih ozljeda iz rata. Dvadeset godina kasnije, britanski dizajner Terence Conran, osnivač trgovina Habitat, otkrio je izvor vode u Walesu i odlučio organizirati natjecanje u dizajnu boca za vodu. Mladi dizajner tada je preuzeo lik Perriera, koji ga nije patentirao, i obojio ga u plavo.” Tako je nastala voda koja je fascinirala Parižane i stvorila novo tržište.
Nekoliko godina kasnije, francuski mediji su izvještavali da su Francuzi postali najveći potrošači buteljirane vode na svijetu. Sredinom 70-tih trošili su tri milijarde litara. Krajem devedesetih, više od sedam milijardi litara. Karte vode pojavile su se u najluksuznijim restoranima. Jedan od prvih, s kartom od trideset voda, bio je restoran s tri Michelinove zvjezdice legendarnog Bernarda Loiseaua. Pojavili su se novi eksperti, sommelieri za vodu koji su je u odabiru i pairingom s hranom tretirali kao vino. “Trend je pokrenula La Grande Epicerie de Paris,’ pisao je list Liberation 1995.
Najstarija bilješka o prodaji vode u boci je iz 1622. godine. Voda se prodavala u engleskoj punionici Holy Well. Bila je to izvorska mineralna voda. Prodaja prirodne zdrave vode u 18. stoljeću proširila se Europom i Amerikom. Vjerovalo se da ima niz ljekovitih svojstava, pa se sve do početka 20. stoljeća prodavala u ljekarnama. Prva gazirana voda, koja je oponašala mjehuriće u nekim prirodnim mineralnim vodama, pojavila se 1783. u Ženevi u Švicarskoj. Proizveo ju je genijalni Johann Jacob Schweppe, osnivač Schweppes. Početkom 19. stoljeća gazirana voda poharala je Amerku, nakon što je Joseph Hawkins 1809. godine dobio patent za proizvodnju “imitacije mineralne vode”.
Tvornice su sve brže mogle puniti vodu i padali su troškovi stakla. Kombinirano s općim strahom od kolere i tifusa, to je prodaju buteljirane vode podiglo na milijune boca godišnje. dovodi do toga da su se milijuni boca prodavali godišnje u SAD-u do sredine 19. stoljeća. S otkrićem kloriranja vode kao načina da se zaustavi epidemija tifusa 1905. godine, potražnja za buteljiranom vodom pada. Vraća se početkom 1970-tih s izumom PET boca, prvih plastičnih boca koje su mogle zadržati pritisak karbonizacije. Boce koje se ne razbijaju, jeftine su i mogu se nositi u torbi, buteljiranu vodu trajno su uvele u svakodnevnicu milijuna ljudi. Samo se još trebala pojaviti boca vode dovoljno lijepo dizajnirana da dirne sofisticiranu parišku publiku i da voda zauvijek postane ozbiljan biznis.
