Kad iz Stare luke krenete brodom prema Srebrenom, morate proći kraj Kupara. Koji i s mora izgledaju zastrašujuće, osobito za vedrog sunčanog dana, kad je vidljivost sjajna i kad se ruševine velikog turističkog kompleksa pokazuju u najgorem mogućem svjetlu. Kupari su, znamo, izgrađeni kao relativno elitno odmaralište bivše JNA.
JNA napustila je Dubrovnik u ljeto 1992. godine, prije točno četvrt stoljeća, a ovog kolovoza navršava se 22 godine od završetka rata. U tih 25 ili 22 godine na Kuparima nije baš ništa napravljeno. Usred dubrovačke rivijere, na samoj obali, i dalje stoje kosturi nekoć velikih hotela i razorene stražarnice neprijateljske vojske. Svaki turist koji ne poznaje povijest ovdašnjih ratova, mogao bi steći dojam da je rat završio lani, a ne 1995. godine.
Još je gore što na dubrovačkom prostoru u hotelima ima oko 15 tisuća kreveta, što je uvjerljivo premalo, a Kupari četvrt stoljeća stoje razrušeni i zapušteni. Krivac za takvo katastrofalno stanje Kupara isključivo je država, koja je i na ovom primjeru pokazala da nije kadra upravljati vlasništvom i da kontinuirano provodi protuturističku politiku. Kupari su, dapače , vjerojatno najveća sramota hrvatske turističke politike. U Kupare bi uskoro trebao ući Ritz Carlton, što zvuči dobro. No, radovi još nisu počeli, što znači da se Ritz Carlton još hrva s državnom i /ili lokalnom administracijom. Baš kao i Belvedere, još jedam skandalozni hotelski kostur u gradu gdje stalno vlada manjak dobrih soba.
