Na Badnjak u tri popodne svratili smo u naš susjedski supermarket na uglu Heinzelove, kako bismo popunili zalihe Pozoja i lososa za blagdane. Dućan je na Badnjak radio do četiri. Baš kad smo plaćali račun kod vrlo ljubazne i brze blagajnice, kraj nas se pojavila neka gospođa srednjih godina. Povišenim je glasom pitala blagajnicu: “Gdje je moj račun? Ne mogu ga pronaći.”
Blagajnica je mirno odgovorila: ”Ali, dala sam vam račun.” Gospođa je još malo digla glas: “Ako ne možete pronaći račun, napravite mi kopiju računa!” Blagajnica je rekla da sada ne može napraviti kopiju računa, na što je gospođa eksplodirala: “Ako mi ne date račun, koji iznosi točno 78 kuna i 20 lipa, ovaj čas ću vam zvati inspekciju!”
Kupac, dakle, trgovkinji prijeti inspekcijom sat vremena prije zatvaranja dućana na Badnjak. Ovaj zaista neugodni incident pokazuje pod kakvim se sve stresom mogu naći prodavači u supermarketima. Ovaj incident također pokazuje da su kupcu katkad, i češće od katkad, potpuno u krivu. Kupci se ne smiju ponašati agresivno i bahato. Kad smo odlazili iz trgovine, incident je još trajao.
