Danas smo u Kuražu na Kvatriću kupili lijep komad makovnjače. Kuraž je zagorska pekarnica koja se afirmirala prirodnim i zdravim kruhovima i pecivima (premda u nekim proizvodima koriste margarin, što kompromitira brand) i koja peče vrlo dobra peciva od pira i neobičan, donekle impresivan i donekle nedovršen proteinski kruh.
Kuraž je, u svakom slučaju, treća najzanimljivija pekarnica u Zagrebu, iza Korice i Bread Cluba, a makovnjača koju smo probali na Veliki petak jasno govori o dobrim i o lošim Kuražovim stranama.
Dobro je što je maka više nego tijesta. Na tako raskošan omjer maka i tijesta nećete naići ni u jednom supermarketu, kao ni u jednoj slastičarni, jer je mak skuplji od sastojaka za tijesto. Dobro je što makovnjača ima onu finu pjenasti jastučastu teksturu dizanog tijesta, zbog kojeg obožavamo makovnjače i orehnjače. Dobro je da Kuražova makovnjača nije preslatka.
Loše je, međutim, što Kuraž i u slučaju makovnjače, kao i u slučaju većine svojih proizvoda, ne pazi na detalje. Mak za makovnjaču obavezno bi trebalo navlažiti nekim tamnim, kvalitetnim aromatičnim alkoholom. Smeđi rum prvi je izbor, ali ni Jack Daniel’s ne bi loše funkcionirao, kao ni bilo koji bazični konjak. Drugo, u makovnjaču se načelno dodaju grožđice, kako zbog voćnog elementa, tako i zbog još jedne dimenzije teksture. Grožđice bi učinile Kuražovu makovnjaču još podatnijom.
Pečenje kolača i peciva nije rustikalan, nego vrlo filigranski posao. Zato bi bilo dobro da Kuraž, želi li napredovati, pošalje nekoga u ozbiljnu inozemnu slastičarsko pekarsku školu. Kuraž je dobar, ali tehnički nedovršen projekt, s golemim prostorom za napredak, o čemu svjedoči i ova vrlo fina makovnjača, koja je mogla biti još puno bolja. Komad koji vidite na slici platili smo oko 30 kuna.
