Što god mislili o umjetnosti Marine Abramović, a ta mišljenja kako znamo variraju od apsolutne fascinacije (najveća performerica svih vremena) do prezira prema njenoj komercijalnoj proračunosti i eksploataciji lijenih klišeja o Istoku i Zapadu (celebrity performerica/fashion victim) njezin novi rad bez greške će, kao i ostali, izazvati rasprave i visceralne reakcije. U novom projektu Taste, u kojemu ispituje koliko konzumerizam može biti doslovan, Marina Abramović udružila se sa slavnim pariškim Laduréeom i njujorškim dizajnerskim studijom Kreëmart koji koristi šećer kao medij. Kreirali su tri vrste macaronsa “s okusima jugoslavenske umjetnice,” piše Paris Review. Ključni dio procesa bilo je ispunjavanje ekstenzivnog upitnika koji je za Marinu Abramović sastavio kreativni direktor Krëemarta Raphaël Castoriano “kao bi njezine emocije i ekspresiju preveo u jezik okusa.” Umjetnica je morala odgovoriti na stotine pitanja o svom životu, reakcijama na različite doživljaje, okuse, podražaje i sl.
Macaronsi su, kao i svi u Laduréeu, napravljeni na bazi meringuea od badema. Dva su obojanau prusko plavu, s grbom obitelji Abramović, a jedan je macaron prekriven jestivim zlatom. Kutija od tri kolačića prodaje se za 85 eura. Marina Abramović za AFP je rekla da želi prevesti sjećanja u okuse. Macaronski imaju okus doma njezine bake, ranog jutra i kuhanja kave. “Sjećam se i mirisa svježeg bosiljka, timijana i sjemenki kardamoma, egzotičnih mirisa s putovanja na koja sam kasnije odlazila, sjećam se istraživanja vulkana i vodopada i osjećaja ranog jutra kad je sve što sam vidjela bila linija koja spaja ocean i nebo.”
Okus macaronsa Marine Abramović je “toliko jedinstven da se ga ne mogu iskriviti ničija očekivanja”, piše Paris Review, dok Artnet primjećuje da boja macaronsa ostavlja “plavu mrlju krivnje” na jeziku. Kritičari tvrde da čin jedenja umjetnika, odnosno onoga što umjetnika predstavlja, može biti seksualan ili religiozan. Ili oboje, ovisno o tome tko jede sjećanja Marine Abramović. Ladurée i Castoriano nadaju se da će ovaj projekt prerasti u seriju umjetničkih Slatičarskih portreta. Ovo nije prvi put da je Marina Abramović koristila hranu kao motiv u svojim projektima. Za performans Spirit Cooking 1996. sa Jacobom Samuelom je napravila kuharicu “afrodizijačkih recepata koji služe kao izazovne upute za postupke i misli” kako su to definirali kustosi MOMA-e. Abramović je četiri printa ispisala tintom od svojih noktiju i sline kombiniranih s dušičnom kiselinom. Taste će biti dostupan u svim Ladureeovim trgovinama na svijetu.
