Jutros su nam iz Lars&Svena potvrdili da definitivno zatvaraju restoran u zagrebačkom Branimir Centru. Dakle, veoma popularan slovenski brend burger barova u Hrvatskoj je propao za tri godine. Prije godinu dana zatvorio se zagrebački Subway. Bilo je to drugo povlačenje Subwaya iz Hrvatske, prvo se dogodilo prije petnaestak godina. Starbucks, koji je svugde, često je pregovarao o ulasku na hrvatsko tržište, no do danas ga nismo vidjeli. Burger King u Hrvatskoj ima tek nekoliko restorana.
Osim McDonald’sa, koji je ujedno i restoran s najvećim godišnjim prihodima u Hrvatskoj i donekle KFC-a, niti jedan strani lanac restorana ovdje nije uspio (vidjet ćemo što će biti s Dominom, koji se polako širi).
Zašto je Hrvatska minsko polje za strane fast food lance? Prije svega, njima se loše upravlja: fast food je visoko organiziran kompleksan biznis s vrlo malo prostora za improvizacije. Domaći franšizeri, ali i menadžeri, često se pokazuju nesposobni efikasno voditi takav biznis. Drugo, fast food lanci redovito podcjenjuju hrvatsko tržište. Lars&Sven karakterističan su primjer takvog podcjenjivanja.
U Zagrebu, koji je već prepun zanatskih burgera, Lars&Sven mislili su se brendirati kao ultimativni zanatski burger bar, premda su im hamburgeri prosječni. Treće, lokalna konkurencija zaista je vrlo snažna: u Zagrebu se svakodnevno otvaraju najrazličitiji fast food i street food lokali, uključujući sve više domaćih lanaca, od Good Fooda kao tipičnog fast fooda, preko Gyotakua, do posve neizbježnog Leggiera kao kafića s nešto hrane.
I četvrto, strani lanci koji pokušavaju ući u Hrvatsku prilično su nespecifični. Oni uglavnom nude proizvode koji su nam već poznati, neuzbudljivi i ne izazivaju osobitu pažnju javnosti. Chipotle bi, recimo, možda mogao biti atraktivan jer u Hrvatskoj ne postoji meksički street food. Ali još jedan “craft” burger ili fast food sushi teško da imaju šanse.
