Na zagrebačkom autobusnom kolodvoru ove se sezone otvorio punkt sa sladoledom Ledena baba. Ne zvuči kao materijal za vijest, kolodvori su mjesta s desecima trgovina. Ali ovaj brend duhovitog naziva koji je publiku nepogrešivo podsjetio na djetinjstvo, dobio je posebnu pažnju lifestyle medija. Ledena baba najavljena je kao važno novo mjesto u Zagrebu koji kronično pati od manjka dobrog sladoleda jer, kako se tvrdi na portalima ima “famozni” sladoled s puno inventivnih dodataka, zabavnu prezentaciju i zdraviju opciju, “prefini” smrznuti jogurt. Pa smo to otišli provjeriti.
Ledena baba je očigledno dobro smišljen poslovni projekt (što uključuje i aktivnu promociju na tiražnim lifestyle portalima) na izvrsnoj lokaciji. Što je logičnije nego na autobusnom kolodvoru kojim dnevno prolaze tisuće ljudi otvoriti jedino sa sladoledima koji se nude na maštovitiji način od onih iz industrijskih hladnjaka u trgovinama. No, na imenu, poziciji i brendingu to sve i staje. Ledena baba zapravo prodaje sladoled iz automata u par vrsta čašica i korneta, za koje možete birati dodatke i preljeve poput karamela, napolitanki, Oreo keksa, bananka, žitarica i slično. Uz sladoled ima i slushyje, ledene napitke u bojama koje klinci obožavaju.
Sladoled iz automata je to što jest, niži ulični žanr koji se ne može i ne treba oplemenjivati, njegov vam se kemijski okus ili sviđa ili ga mrzite. Uzeli smo sladoled od čokolade i ledeni jogurt s preljevom od višanja i mrvicama crne čokolade. Sladoled je imao klasični umjetni okus koji imaju mnogi jeftiniji supermarket sladoledi od praškova i nadomjestaka koji imitiraju čokoladu. Sladoledi iz automata znaju biti manje masni od umjetnih sladoleda koji se u visokim brdima prodaju u lošim slastičarnicama, i ovaj je bio upravo takav. Samo malo masniji od njih. “Prefini” jogurt čak i nije bio posve loš, ali nad svježinom i fermentiranim mliječnim okusom koji bi imao pravi ledeni jogurt prevladavala je masnoća i malo tupasti, slatkasti okus koncentrata za bazu. Preljev od višanja bio je sirupast i presladak, a crna čokolada bjelkasta i bezokusna.
Ledena baba je, dakle, malo atraktivnije dizajnirani jeftini industrijski sladoled kakvih se na autobusnim kolodvorima i drugim prometnim mjestima prodaje na tone i koji skoji s dodacima i kornetima-košaricama platite 15 do 20 kuna. Poslovno opravdano, jer vjerojatno svako dijete koje prođe kraj njihovog štanda, i mnogi odrasli kupci, požele pojesti sladoled kad vide to šarenilo. Ali zaista nam nije jasno zašto su se odlučili promovirati kao “famozni” i “prefini sladoled” kada zasigurno znaju da to što prodaju s nema veze s bilo kakvim kvalitetnim sladoledom. Još je teže razumjeti zašto se mediji kompromitiraju ulazeći u te epitete kada je jedino što se o Ledenoj babi može reći to da je, eto, netko povukao dobar poslovni potez i otvorio malu sladoledarnicu na prometnom kolodvoru, zbog čijeg se sladoleda ne isplati zaputiti preko pola grada iako je u medijima proglašavaju gradskim hitom.
