Tko ne ruča u The Four Seasons irelevantan je u političkim i biznis krugovima. Stolovi kraj bazena u glavnoj sali, remekdjelu Ludwiga Mies van der Rohea and Philipa Johnsona, u njujorškom Seagram Buildingu, desetljećima su bili najpoželjniji kvadratni metri restoranskih prostora na svijetu.
Po rubu tog bazena Sofia Loren je plesala bosa slaveći njujoršku premijeru “Razvoda na talijanski način “ 1961. Pala je u bazen, zastala par napetih sekundi, pa izišla iz bazena kao Anita Ekberg iz Fontane di Trevi. Za tim su stolovima padali dogovori koji su na vlast dovodili predsjednike, šefovi s Wall Streeta koristili su ih kao ured, ostajući pred Picassovim zastorom koji je 1919. radio za Le Tricorne u izvedbi Ballets Russes i slikama Joana Miróa dugo nakon ručka, ponekad spajajući ručkove s večerama.
Stalni gosti bili su najjača američka Who’s Who lista; John F. Kennedy, Truman Capote, Oscar de la Renta, Henry Kissinger, i mnogi drugi. Restoran je zatvoren 2016. i nakon nekoliko odgađanja ovoga tjedna ponovno se otvara na novoj lokaciji. The Four Seasons otvoren je 1959. Jedan od prvih njihovih konzultanata bio je James Beard, čija fondacija danas dodjeljuje najvažniju američku kulinarsku nagradu.
The Four Seasons je prvi u Americi uveo sezonske menije, sezonske pairinge s vinima, prvi su američki fine dining restoran koji je promovirao američka vina na svojim listama, prvi su kuhali sa svježim šumskim gljivama. No, sav utjecaj The Four Seasons restorana zapravo je počivao na njegovim suvlasnicima Alexu von Bidderu i još više Julianu Niccoliniju.
Magazin GQ Niccolinija je opisao kao “ludog maitre d’a najmoćnije restoranske sale u Americi.” The Four Seasons je imao dvije sale, The Grill Room i The Pool Room. I Niccolini je nepogrešivim instinktima njujorške društvene zvijeri raspoređivao goste i vagao njihove privilegije u ta dva ritualna svijeta, stvarajući uvjete za dealove teške milijarde dolara i savezništva koja su mijenjala odnose u američkoj visokoj klasu. Prije svega, stvarajući nemjerljivu reputaciju svome restoranu.
No, vrijeme je pregazilo tu staru gardu njujorških restoratera koju su predvodili ljudi poput Niccolinija ili Siria Maccionija. Cijeli je New York dobio omanji anksiozni napad kad je vlasnik Seagrama, nekretninski magnat Aby J. Rosen najavio da neće produljiti najam restoranu. Iza njegove najave bile su godine konceptualnog neslaganja sa suvlasnicima The Four Seasonsa i nekoliko sudskih tužbi, među kojima i ona protiv Niccolinija zbog seksualnog uznemiravanja.
Nakon što su se rastali od Rosena Von Bidder i Nicccolini investirali su 30 milijuna dolara u novi prostor u povijesnog zgradi na Park Aveniji. Novi The Four Seasons ima sva kata, bar sa spuštenim centralnim prostorom koji podsjeća na bazen u The Pool Roomu i bež salu koju je dizajnirao brazilski arhitekt Isay Weinfeld. Restoran je manji od originalnog, ima 110 mjesta, pedesetak manje od The Four Seasonsa u Seagram Buildingu. Pitanje je može li se Nicccolini vratiti kao voditelj restorana u vrijeme #MeToo pokreta, on je na sudu priznao krivnju za seksualno uznemiravanje. Nije se znalo ni hoće li zaposleNicci starog The Four Seasonsa. Organizirani u sindikat, malo prije zatvaranja prijetili su štrajkom jer im vlasnici nisu htjeli jamčiti zaposlenja u novom restoranu. Na kraju su ih zvali da dođu raditi. Ono što je sigurno jest da je novi The Four Seasons uspio okupiti jak tim. Glavni chef je Diego Garcia iz Le Bernardina, a deserte preuzima Bill Yosses, bivši slastičar predsjednika Baracka Obame u Bijeloj kući . Povratak The Four Seasonsa zasigurno ulazi među događaje godine na njujorškoj restoranskoj sceni.