Lido je jedini restoran na Jarunu, so called zagrebačkom moru, koji zaista izgleda kao restoran. Stolovi su uredno postavljeni, osoblje nosi iste tipično restoranske uniforme, jelovnik je precizan i profesionalno napisan. Međutim, današnji Lido pati od teške krize identiteta.
Lido se, naime, još prije dosta godina pretvorio u servis za catering i vjenčanja. Kada kuhinju organizirate po načelu servisa za masovke i kada uopće nije važna kvaliteta hrane, nego samo količine i niže cijene, tu istu kuhinju više ne možete održavati kao pravu restoransku kuhinju.
Raul Lajtman, dugogodišnji Lidov chef, vrhunski je kuhar. Na aktualnom Lidovom meniju nalazi se više zanimljivih jela, poput pastramija, škripavca u tempuri ili lungića s pistacijama koji se poslužuje sa spetzlima od rikule. Međutim, i ta i neka druga jela u stvarnosti ostavljaju dojam pukog odrađivanja, baš kao da su napravljena za nekih 250 netrijeznih svatova.
Uzmimo, na primjer, rolice od pastramija. Pastrami je usoljena, jako začinjena, katkad dimljena govedina koju su proslavili njujorški Židovi i otamo se proširila po cijelom svijetu. Lidov pastrami mekani je, beskarakterni, lagano presmeđi roastbeef koji nije loš, ali nema nikakve veze s pastramijem. Porcija je toliko golema, da smo morali ostaviti pola, kako bismo mogli barem probati glavno jelo.
Škripavac u tempuri serviran je na puno svježih salata, što je dobro. Loše je što tijesto za škripavac nema baš nikakve veze s tempurom, nego se radi o klasičnoj smjesi za, recimo, pohane lignje. Tempura je nešto sasvim drugo, zrnatije, neravnomjernije, lakše i hrskavije, što gospodin Lajtman vrlo dobro zna.
Kad je riječ o glavnim jelima, pohvalno je što se tartar biftek miješa za stolom. Međutim, sama govedina bila je najmanje, ali najmanje jednom odmrznuta, pa je izgubila bilo kakvu sočnost. Ostala je tek ne baš ugodna pjeskasta tekstura, kakvu ne želimo u sirovom mesu.
Lungić sa špeclima bio je nešto bolji, iako nešto presuh, ali je umak od šampinjona svojom gustoćom i brašnastošću podsjetio na gračanski restoransku scenu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. U ovom je slučaju porcija bila apsurdno velika. Tko, pobogu, može pojesti šest svinjskih medaljona?
Lido varira između zanimljivih naziva jela i prilično dosadne stvarnosti na tanjuru, podcrtane gumenastim pecivima koja su stigla iz zamrzivača. Riječ je o restoranu koji sigurno nije najgori na Jarunu, ali je, nažalost, izgubio bilo kakav gastronomski karakter.
Vina su generička s par dobrih buteljki (Coronica, Korlat, Stina, Matošević, Krajančić), dok su konobari uvjerljivo najbolji dio ovog restorana na jarunskoj plaži.
LIDO
Jarun, Zagreb
HRANA +2/5 VINA 3/5 AMBIJENT+ 3/5 SERVIS +3/5
sve kreditne kartice
