U Selskoj ulici u Zagrebu lani, pred blagdane, otvorena je obnovljena korčulanska konoba Zlinje/Blato. Restoran se službeno zove Zlinje, ali svi ga i dalje zovu Blato, pa koristimo oba naziva.
Jelovnik Zlinja pun je tradicijskih jela koja smo probali pred Božić; korčulanski makaruni, popara, pašticada, gulaš od hobotnice, sve je to vrlo solidno do veoma dobro.
Na jelovniku se, međutim, nalazi i stavka divlja bijela riba. U prosincu u Zlinju/Blatu nije bilo ni jedne oborite ribe. Danas smo, srećom, naišli na lijepe škrpine i kovače; važno je naglasiti da smo došli nenajavljeni. Dakle, u ponedjeljak, koji je uvijek najlošiji dan za restorane, u konobi na Selskoji dobili smo ribu koja je upravo uplivala u restoransku kuhinju.
Šanpjer je bio precizno pečen, s čvrstim ali eterično nježnim mesom koje tu ribu čini čarobnom. Uživali smo kao da sjedimo u nekom luksuznom restoranu, gdje bi kovač vrlo vjerojatno koštao trećinu više.
Konoba Zlinje/Blato više nije samo mjesto za marende. Ta se konoba, premda još uvijek pati od nekoliko profesionalnih pogrešaka, polako približava statusu ozbilljnog restorana, vrijednog vožnje do Selske.
