U Zagrebu i na moru svakodnevno se otvara vrlo mnogo različitih restorana. No, pojedini važni žanrovi i dalje izostaju. Na našu ovogodišnju listu želja uvrstili smo šest restoranskih formata koji jako nedostaju Zagrebu, i cijeloj zemlji.
Prije više od trideset godina u strogom centru Zagreba radila su barem tri restorana s vitrinama punima svježe ribe, školjki i velikih živih rakova: Korčula, Split (u Ilici) i Kornati. U širem centru imali smo još Kvarner i Rovinj. Na Zelengaju je radio As, na Kaptolu Kordić, a na hipodromu Hipodrom. Na Zelenom valu Zdravko Perčin otvorio je Karaku, da bi krajem devedesetih od Dubravkinog puta napravio vjerojatno najpopularniji zagrebački riblji restoran svih vremena.
Danas u centru Zagreba nema ni jednog klasičnog ribljeg restorana s velikim ovalima punima svježe divlje oborite ribe. Kornati su postali Boban, Korčula je riblji bistro koji povremeno, ali tek povremeno drži pravu ribu, Split je odavno zatvoren, dok se u kuću gdje je nekad radio Rovinj uselio se neki popularni nadriliječnik.
Osim Asa koji i dalje ima dobru ribu ali je pomalo zaostao u vremenu, u Zagrebu ne postoji klasični riblji restoran, poput, recimo, Johnsona i i Mošćeničkoj Dragi ili Vikinga u Limu. Postoje konobe s dobrom ribom kao Zlinje, Dida ili Ponistra, ali pravog velikog specijaliziranog ribljeg restorana nema već godinama.
Vijetnamska je kuhinja među popularnijima u svijetu. Sve vrste azijskog fusiona u Hrvatskoj su iznimno uspješne, pa je stoga još neobičnije da ni jedan investitor ili chef još nije odlučio pokušati s vijetnamskom kuhinjom.
Turska kuhinja spada među najplemenitije na svijetu. Ona je kompleksna, elegantna, bogata u teksturama i višeslojna, načelno blaga u okusima. Dobar turski restoran bio veliki hit.
Steakhouse je svugdje na Zapadu zajamčeno uspješna restoranska vrsta. Riječki Jist procvao je otkako je počeo nuditi desetak vrhunskih steakova serviranih sa svim potrebnim dodacima, na vrućim tanjurima. U Zagrebu je prvi steakhouse, Phoenix u Jurišićevoj, otvoren još u osamdesetim godinama.
Mu u Vukovarskoj fenomenalno je radio do velike krize 2008. Danas je žanru steakhousea najbliži Oxbo u Hiltonu Doubletree, ali Oxbo je nužno hotelski restoran pa ne može biti klasični steakhouse. ManO i ManO2 imaju dobre liste steakova, no oni su prije svega fine dining restorani koji steakove i ribu drže za goste koji ne žele naručivati degustacijske menije. Rovinj i Dubrovnik, kao dva najpropulzivnija hrvatska turistička odredišta, također su prirodne lokacije za klasični steakhouse.
Sve više dobrih hrvatskih restorana ima vegetarijanske menije: Monte i Noel istaknutiji su primjeri. Jeffrey Vella i Tvrtko Šakota kuhaju uglavnom s povrćem i žitaricana. Ali, u Hrvatskoj i dalje ne postoji specijalizirani vegetarijanski restoran visokog ranga poput bečkog Tiana.
Uspjeh malog tajlandskog kioska na Iblerovom trgu u Zagrebu govori koliko je tajlandska hrana popularna među Zagrepčanima. Međutin, od zatvaranja Opiuma u Branimir Centru prije skoro dvadeset godina, u Zagrebu nema pravih tajlandskog restorana.
Nadamo se da će gospođa Chen uskoro ostvariti nedavnu najavu o pokretanju tajlandskog restorana na uglu Šenoine i Tomislavova trga.
