Alkohol spada među prirodne teme i motive različitih žanrova poezije: od Pjesme nad pjesmama i savršenih rubaija Omara Hajjama, preko klasičnih formi zapadnog lirskog i epskog pjesništva, do popularne formalne poezije i tekstova šansonjerske rock i hip hop produkcije. Pa smo odlučili sastaviti kratku antologiju hrvatskih i bosanskih pop rock pjesama posvećenih alkoholu, ili pjesama koje se u nekim važnim točkama bave alkoholom. Neke od tih pjesama spadaju u sam vrh lokalne glazbene proizvodnje unatrag pedesetak godina.
Ponekad noću idem pripit kući
I pitam sebe zašto pijem
Zato što nema zvijezda, što je svugdje blato
I što se srce stalno sprema pući
Zato što slušam kako
umirući proklinju život
Dok se mrko jato oblaka ruši
I gromovi tutnje nad krovom
Sve me, sve me muči
Oh naspi krčag crnog vina, nalij
Do vrha čaše, gle život se šali
Kopa nam rupu iza tuđeg plota
Kopa nam rupu iza tuđeg plota
Misli me peku, srce puca pali
U grlu žeđa kakvu nikad nismo znali
Za jednom kapi čistoga života
Za jednom kapi čistoga života
Ovdje je riječ, naravno, o klasičnoj pjesmi Gustava Krkleca, koju je uglazbio jazzist Antun Tomislav Šaban, i koja se u izvedbi Arsena Dedića i Maxa Savića (Massimovo rokersko ime) pretvorila u jedinu hrvatsku reinkarnaciju genijalnog Toma Waitsa.
Na šanku ja moram otići na majku, ja nikad nisam fin
Rado smo viđeni ja i moj tim,
Ispijam sat dva, ispijam do dna
Gledaj, u separeu, kvarim ti kćeri
Reko, dobro, daj mi džina, da upoznaju Staljina
Daj mi džin bitera, da upoznaju Hitlera
Do zore u klubu, pa na burek kod Šiptara
Nazad, nazad na temu, nazad na scenu, na šank
Kad Bizo i ja punimo tank
Neki rade scene, kćerka gladi mene
Red Bull brlja u vene, srljamo u probleme
Malo đuskamo, malo pijuckamo pa juice s votkamo
Dok se ne smoždimo opet, Ko hoće šta.
Na šanku promet od 2. Ko hoće šta ?
Ko da vam gore čaše, budalo, jer mi paše, budalo
Oćeš naša budalo, plati budalo
Ove su alkovizije špica Bizine transmisije
I mila ruka milog Bize miluje po sisi je
Mijenja razna pića, ko programe televizije
Što si pijan jučer tuko ženu? Nisam, ti si je!
Uh mora da sam popio previše
pa sam svuda guro pišu i pijan dobio trishu
Onda sam rekao Edi, “Trijezan živit, ne vrijedi.”
Pa sa šanka se srušim “Bizo , pijan si sjedio.”
Edo, pusti priče, i ostale pederastije
Bizo Karington jebe Lindu iz Dinastije
Mi smo se malkice veseli alkohola prelili
Kroz prozor na cestu cijelu kuhinju preselili…
Zabio sam jebenu ženu i dijete, jebo vas Bože
S krvavim nožem, izbo sam ih nožem
S čim-nožem, s kim-nožem
Zašto? Bio sam pijan raspoložen….
Na šanku ja moram otići na majku, ja nikad nisam fin
Rado smo viđeni ja i moj tim, dobra meza, cijeli tim
Na šanku, na majku
Izvadci iz ovog dugog, kaotičnog, ali zapravo briljantnog teksta kojeg izvodi najbolji bosansko hrvatski reper, dosta vjerno govore o clubbingu i socijalnom alkoholizmu
Dim cigareta lebdi
Svuda oko nas
i lagano brodi
kroz poluprazan bar
Lica sva u znoju
Oči suzne, zašto, tko to zna
Svatko svoju tugu
s punom čašom dijeli
jer tad je sretniji na čas
Adolf Dado Topić jedan je od najboljih hrvatskih rock pjevača. Topić, međutim, nikad nije bio osobito spretan s riječima. Ipak, Kralj alkohol uvjerljiva je refleksivna pjesma, koju bi moglo potpisati više od pola rokera. I ne samo rokera.
Ova je pjesma zasluženo postala himna. Ime pjesme, koje je ujedno i zarazni refren, odražava dubinsku želju većine ljudi između sedmnaest i trideset godina.
Riječ je o jednoj od boljih “filozofskih” pjesama Gorana Bregovića, koja zapravo govori o pobuni protiv mediokriteta. Vino u prvoj strofi služi kao metafora za kritiku svega prosječnog.
Ne pijem bevandu
Čista voda
Čisto vino
I pijan loše je
Al pripit, to je bijedno
Duhovita, briljantna mikrovinjeta o pijanom kamiondžiji koji tuče ženu i izbija oko psu, jedna je od najživopisnijih i najtočnijih socijalnih pjesama snimljenih u bivšoj državi. Ona je dokaz da socijalne teme u popularnoj glazbi ne moraju biti obrađene dosadno i pretencizono.
Krećem doma uobičajenim rutama
Mularija riga po zidićima i klupama
Vitar raznosi kese od Keruma
Od alkohola nema boljeg seruma
U antologijskom TBF-ovom tekstu, alkohol je iskorišten za jednu od brojnih slika distopije stvarnog života u Splitu: ”Vitar raznosi kese od Keruma, od alkohola nema boljeg seruma.” Glazba nas jako podsjeća na jednu američku rap pjesmu.
Sjeti se, kako smo živjeli nekad
pet dinara u džuboks, pet dinara u fliper
i pet piva uz sebe
to je bilo rješenje, rješenje za osvježenje
“Pet dinara u fliper, pet dinara u džuboks, pet piva u sebe. To je bilo rješenje, rješenje za osvježenje.” Ovaj hiperealistički stih Jure Stublića svršeno opisuje tinejdžerski i i studentski Zagreb s početka 80-tih godina. S time da su džuboksi u stvarnosti bili vrlo rijetki.
Teško vrijeme za matore prijatelju moj
uloge su davno podijeljene
i svako ide svojim putem
tateki piju i sapliću dok pijevaju
žene ih zaobilaze na mah
klinci ih rasturaju zbijeni u gomile
oni piju glasno i urlaju kao zvijeri
Hej stari sjeti se, i reci mi nešto o njoj
Hej stari plati gem, prijatelj si moj
Branimir Štulić u ne baš vješto napisanoj pjesmi Teško vrijeme alkohol koristi kao svojevrsnu scenografiju procesa starenja: “Tateki piju i sapliću se dok pjevaju…Klinci ih rasturaju zbijeni u gomile. Oni piju glasno i urlaju kao zvijeri.” Refren je ipak nezaboravan.
U pjesmi koja je postala jedan od glazbenih simbola promjene vlasti u 2000. godini, alkohol se uopće ne spominje. No, sam Goran Bare u velikom je intervjuu za Jutarnji list rekao kako Vrijeme je da se krene govori o njegovoj borbi protiv ovisnosti o drogama i alkoholu. U posve metaforičnom smislu i Teške boje, vjerojatno najbolja hrvatska rock pjesma svih vremena, svjedoči o ovisnosti o drogama i alkoholu.
