Maneštrin od sipe i slanutka bila je toliko vruća je zamalo počela otapati plastičnu žlicu, što smo na vrijeme primijetili pa se ova fenomenalna gusta juha nije stigla kontaminirati okusom plastike. Otišli smo po drugu žlicu i u miru uživali u uvjerljivo najboljem jelu ovogodišnjeg zagrebačkog Adventa.
Maneštrin od sipe i slanutka gust je, s puno slojeva pažljivo izgrađenih okusa, i s možda malo previše ulja, što nam ipak nije smetalo. U okruženju street fooda i fast fooda, ovo nas je sjajno jelo, koje košta pedesetak kuna, vratilo u okruženje slow fooda i temeljitog, profesionalnog i talentiranog restoranskog kuhanja. Što je i normalno.
Konoba Opat s Kornata najozbiljniji je restoran koji se ove godine pojavio na Fuliranju, kao i na cijelom Adventu. Njegov vlasnik i chef, zarazno zabavni Ante Božikov jedan je od darovitijih i kompetentnijih dalmatinskih kuhara, koji pazi i na lokalnu autentičnost svojih recepata i na kvalitetu sastojaka.
Osim maneštrina od sipe i slanutka probali smo odličnu pašticadu, s raskošno ukusnim umakom i mesom koje se raspadalo pod vilicom. Nismo, međutim, sigurni da se pašticada baš mora posluživati u ciabatti, jer bi serviranje u tanjuru ili zdjelici, koje omogućuje više safta naglasilo gastronomsku vrijednost umaka.
Opat, nadalje, nudi janjetinu ispod peke, koje u petak popodne nije bilo, pršut koji stoji na baru (pretpostavljamo da se reže pred gostima) te luganige, koje nam je toplo preporučio Mate Janković, pred čijim se Institutom za kobasice redovi ni u jednom trenutku nisu smanjivali.
Gospodin Božikov u petak je na Fuliranje donio i ogromne komade svježe divlje tune, koji su izgledali impresivno. Nažalost, nismo imali vremena čekati da ih počnu peći na otvorenoj vatri kao što su najavili. Konoba Opat, koja ima i nešto bolji izbor vina od većine drugih štandova (premda im nedostaje bilo što pristojno crno) izvela je restoransku kvalitetu kuhanja i servisa na ulicu, po cijeni ulične hrane. Svaka čast.