Marjan Simčič iz Cegla u Brdima, par kilometara od talijanske granice, godišnje proizvodi nekih 100, najviše 120 tisuća butelja, s 25 hektara vinograda, što znači da su prinosi mali do minimalni. Marjan Simčič svoja vina prodaje po cijelom svijetu: u Europi izvan Francuske vrlo je mnogo Michelinovih restorana s dvije ili tri zvjezdice koji stalno ili povremeno drže Simčičeva vina: Od Le Calandre, preko Umua, do same Nome. Velik broj zaista ozbiljnih slovenskih i hrvatskih restorana Simčičeva vina tretira kao obaveznu lektiru, što je sasvim zasluženo.
No, Marjan Simčič proizvodi dvije linije vina koje su jedva dostupne. Restorani koji uspiju dobiti ta vina zaista se mogu ponositi svojim vinskim kartama, barem kad je riječ o slovenskim etiketama. Prva linija poznata je i dosta stara. Riječ je o Leonardu, slatkoj botritiziranoj rebuli od suhih bobica koja se preša ručno na prastaroj preši, pa se puni u svega 700 malih buteljki. Leonardo, nazvan po Marjanovom sinu, dobio je mali milijun svjetskih priznanja. Probali smo većinu berbi. Sasvim smo sigurni da je riječ o jednom od najatraktivnijih slatkih vina na svijetu. Druga Simčičeva linija ekskluzivnih i uglavnom nedostupnih vina novi je proizvod. Radi se o ediciji Numerals. Zajednički je potpisuju Marjan i Leonardo Simčič, koji se nije školovao za enologa nego je diplomirao ekonomiju.
Numerals se puni u bijeloj i crnoj verziji, u ukupno 2333 butelje; tisuću bijelih i 1333 crne. Zasad su buteljirane po jedna berba bijelog i crnog Numeralsa. Crni Numerals zove se Unico M i dolazi iz 2016. godine. Sastoji se od merlota, cabernet franca i cabernet sauvignona. Grožđe stiže sa Simčičevih cru položaja, a sam ga Marjan Simčič smatra bezvremenim, elegantnim i plemenitim. Bijeli Numerals iz 2018. godine zove se One, cuvee je rebule i sauvignon verta (bivšeg tokaja do mađarske zabrane vanmađarske upotrebe te oznake) i dolazi iz najstarijih Simčičevih vinograda, posađenih prije 80 do 90 godina. Bijeli (jantarni) Numeral jedno je od najboljih vina svog žanra u Europi. Numeralsa, dakle, ima samo 2333 boce. Numerals nije jedina važna novost Simčičeve vinarije.
Marjan Simčič ušao je, naime, u proces ekološkog certificiranja. Simčič već dulje vijeme sve grožđe uzgaja i sva vina proizvodi prema organskim i biodinamičkim načelima, no tek se nedavno prijavio za certificiranje: u roku od godinu do dvije sve bi njegove etikete trebale dobiti ekološku oznaku. No, budimo realni. I veličanstveni Numerals, i ekološki certifikat pa čak i zaista jedinstveni i slatki, ručno prešani Leonardo, gube značaj pred stvarnom misijom Marjana Simčiča. Oni su tek vrijednosno hedonistički parafenomeni. Simčičeva se stvarna misija dijeli na dva podjednako važna segmenta. Prvo, Marjan Simčič želi potaknuti sve odgovorne proizvođače u svom vinogorju, u prelijepim Goriškim brdima, da iz godine u godinu podižu kvalitetu postupaka u vinogradima i u podrumu. Marjan Simčič želi da vina iz Brda postižu višu cijenu na svjetskim tržištima od sadašnjih sedam do osam eura po boci bazičnih linija. Marjan Simčič želi da vina iz Brda uživaju višu reputaciju i da budu prepoznatljivija, pa je zato prije nekoliko godina izmislio Masterclass Brda Home of Rebula, daleko najrelevantniji i najbolje organiziran vinski festival u ovom dijelu svijeta.
Drugo, još važnije; strast Marjana Simčiča prema stalnom unapređivanju vlastitih vina toliko je intenzivna, da je teško opisiva. Tu razinu beskompromisnosti u pristupu vinu u Hrvatskoj smo vidjeli kod sasvim malo vinara, poput Frane Miloša i Tomislava Tomca. Ali, Simčič se u svojoj potrazi za najboljim vinom koje se može proizvesti u bilo kojem rangu cijene, naslanja na veliko međunarodno iskustvo; Simčič putuje po svijetu jednako intenzivno kao Angelo Gaja u vrijeme dok je promovirao Sori San Lorenzo i Sori Tildin, pretvarajući Barbaresco u svjetski značajnu vinsku apelaciju. Simčič, dakle, poznaje kontekste svjetske vinske trgovine i visoke svjetske gastronomije. Poznavanje tih konteksta Simčiču omogućuje da proizvodi autorska, prirodna vina, koja komuniciraju s najnaprednijim trendovima na internacionalnoj sceni.
Simčič, primjerice, jako dobro zna da je parola Parker gave me 50 odavno mrtva, jer gotovo nitko osim vrlo malog broja ljudi koji vole vina, ne želi piti loše vino samo zato što je prirodno i mutno. Joško Gravner prvi je, uostalom, osudio loša vina koja se prodaju pod egidom prirodnih vina. Marjan Simčič sada iz berbe u berbu svoja vina želi učiniti što elegantnijima i autentičnijima. Dok smo u siječnju probali više od pedeset uzoraka iz svih Simčičevh bačvi i inoxa, najvažniji je slovenski vinar objašnjavao kako je skratio maceracije, zato što je praksa pokazala da savršeno zrelo grožđe daje sličnu gustoću i bogatstvo sadržaja s kratkim maceracijama, kao što to lošije grožđe čini s dugim maceracijama. “Vina moraju biti elegantna i balansirana,” stalno je ponavljao Simčič dok smo kružili među bezbroj vrlo dobrih, odličnih i fenomenalnih uzoraka u njegovu podrumu. Svaka uspješna vinska zemlja, regija, ili vinogorje imaju ikonografskog vinara, koji u cijelom svijetu simbolizira svoj terroir. U Kaliforniji je to prije više od četrdeset godina bio Robert Mondavi. U Burgundiji takav status uživa Aubert de Villaine. U Champagni kuće Krug i Selosse, a na talijansko slovenskoj granici Joško Gravner. U Sloveniji sličnu ulogu ima Marjan Simčič, čovjek koji iz berbe u berbu unapređuje imidž i sadržaj slovenske, ali i regionalne vinske industrije.
Marjan Simčič iz Cegla u Brdima, par kilometara od talijanske granice, godišnje proizvodi nekih 100, najviše 120 tisuća butelja, s 25 hektara vinograda, što znači da su prinosi mali do minimalni. Marjan Simčič svoja vina prodaje po cijelom svijetu: u Europi izvan Francuske vrlo je mnogo Michelinovih restorana s dvije ili tri zvjezdice koji stalno ili povremeno drže Simčičeva vina: Od Le Calandre, preko Umua, do same Nome. Velik broj zaista ozbiljnih slovenskih i hrvatskih restorana Simčičeva vina tretira kao obaveznu lektiru, što je sasvim zasluženo. No, Marjan Simčič proizvodi dvije linije vina koje su jedva dostupne. Restorani koji uspiju dobiti ta vina zaista se mogu ponositi svojim vinskim kartama, barem kad je riječ o slovenskim etiketama. Prva linija poznata je i dosta stara. Riječ je o Leonardu, slatkoj botritiziranoj rebuli od suhih bobica koja se preša ručno na prastaroj preši, pa se puni u svega 700 malih buteljki.
Leonardo, nazvan po Marjanovom sinu, dobio je mali milijun svjetskih priznanja. Probali smo većinu berbi. Sasvim smo sigurni da je riječ o jednom od najatraktivnijih slatkih vina na svijetu. Druga Simčičeva linija ekskluzivnih i uglavnom nedostupnih vina novi je proizvod. Radi se o ediciji Numerals. Zajednički je potpisuju Marjan i Leonardo Simčič, koji se nije školovao za enologa nego je diplomirao ekonomiju. Numerals se puni u bijeloj i crnoj verziji, u ukupno 2333 butelje; tisuću bijelih i 1333 crne. Zasad su buteljirane po jedna berba bijelog i crnog Numeralsa. Crni Numerals zove se Unico M i dolazi iz 2016. godine. Sastoji se od merlota, cabernet franca i cabernet sauvignona. Grožđe stiže sa Simčičevih cru položaja, a sam ga Marjan Simčič smatra bezvremenim, elegantnim i plemenitim. Bijeli Numerals iz 2018. godine zove se One, cuvee je rebule i sauvignon verta (bivšeg tokaja do mađarske zabrane vanmađarske upotrebe te oznake) i dolazi iz najstarijih Simčičevih vinograda, posađenih prije 80 do 90 godina. Bijeli (jantarni) Numeral jedno je od najboljih vina svog žanra u Europi.
Numeralsa, dakle, ima samo 2333 boce. Numerals nije jedina važna novost Simčičeve vinarije. Marjan Simčič ušao je, naime, u proces ekološkog certificiranja. Simčič već dulje vijeme sve grožđe uzgaja i sva vina proizvodi prema organskim i biodinamičkim načelima, no tek se nedavno prijavio za certificiranje: u roku od godinu do dvije sve bi njegove etikete trebale dobiti ekološku oznaku. No, budimo realni. I veličanstveni Numerals, i ekološki certifikat pa čak i zaista jedinstveni i slatki, ručno prešani Leonardo, gube značaj pred stvarnom misijom Marjana Simčiča. Oni su tek vrijednosno hedonistički parafenomeni. Simčičeva se stvarna misija dijeli na dva podjednako važna segmenta.
Prvo, Marjan Simčič želi potaknuti sve odgovorne proizvođače u svom vinogorju, u prelijepim Goriškim brdima, da iz godine u godinu podižu kvalitetu postupaka u vinogradima i u podrumu. Marjan Simčič želi da vina iz Brda postižu višu cijenu na svjetskim tržištima od sadašnjih sedam do osam eura po boci bazičnih linija. Marjan Simčič želi da vina iz Brda uživaju višu reputaciju i da budu prepoznatljivija, pa je zato prije nekoliko godina izmislio Masterclass Brda Home of Rebula, daleko najrelevantniji i najbolje organiziran vinski festival u ovom dijelu svijeta.
Drugo, još važnije; strast Marjana Simčiča prema stalnom unapređivanju vlastitih vina toliko je intenzivna, da je teško opisiva. Tu razinu beskompromisnosti u pristupu vinu u Hrvatskoj smo vidjeli kod sasvim malo vinara, poput Frane Miloša i Tomislava Tomca. Ali, Simčič se u svojoj potrazi za najboljim vinom koje se može proizvesti u bilo kojem rangu cijene, naslanja na veliko međunarodno iskustvo; Simčič putuje po svijetu jednako intenzivno kao Angelo Gaja u vrijeme dok je promovirao Sori San Lorenzo i Sori Tildin, pretvarajući Barbaresco u svjetski značajnu vinsku apelaciju. Simčič, dakle, poznaje kontekste svjetske vinske trgovine i visoke svjetske gastronomije. Poznavanje tih konteksta Simčiču omogućuje da proizvodi autorska, prirodna vina, koja komuniciraju s najnaprednijim trendovima na internacionalnoj sceni.
Simčič, primjerice, jako dobro zna da je parola Parker gave me 50 odavno mrtva, jer gotovo nitko osim vrlo malog broja ljudi koji vole vina, ne želi piti loše vino samo zato što je prirodno i mutno. Joško Gravner prvi je, uostalom, osudio loša vina koja se prodaju pod egidom prirodnih vina. Marjan Simčič sada iz berbe u berbu svoja vina želi učiniti što elegantnijima i autentičnijima. Dok smo u siječnju probali više od pedeset uzoraka iz svih Simčičevh bačvi i inoxa, najvažniji je slovenski vinar objašnjavao kako je skratio maceracije, zato što je praksa pokazala da savršeno zrelo grožđe daje sličnu gustoću i bogatstvo sadržaja s kratkim maceracijama, kao što to lošije grožđe čini s dugim maceracijama. “Vina moraju biti elegantna i balansirana,” stalno je ponavljao Simčič dok smo kružili među bezbroj vrlo dobrih, odličnih i fenomenalnih uzoraka u njegovu podrumu. Svaka uspješna vinska zemlja, regija, ili vinogorje imaju ikonografskog vinara, koji u cijelom svijetu simbolizira svoj terroir. U Kaliforniji je to prije više od četrdeset godina bio Robert Mondavi. U Burgundiji takav status uživa Aubert de Villaine. U Champagni kuće Krug i Selosse, a na talijansko slovenskoj granici Joško Gravner. U Sloveniji sličnu ulogu ima Marjan Simčič, čovjek koji iz berbe u berbu unapređuje imidž i sadržaj slovenske, ali i regionalne vinske industrije.
