Château de Beaucastel obitelji Perrin, jedno je od najpoznatijih ronskih, pa i francuskih vina u cijelom svijetu. Beaucastel redovito dobiva preko 90 bodova, berbi iz 2009. godine s prestižnom etiketom Hommage à Jacques Perrin, Robert Parker dao je čistih sto bodova. Beaucastel, i crni i bijeli, redovito se u vertikalama nalazi na vinskim listama svih mogućih Michelinovih restorana.
Ali Château de Beaucastel ne ulazi u kategoriju luksuznih vina. Redovita berba košta između 70 i 80 eura, što je dvostruko manje od srednje popularnih bordoških vina, peterostruko do deseterostruko manje od bordoških vodećih vina poput Lafitea ili Latoura, kao i peterostruko manje od najskupljih vina sa sjeverne strane rijeke Rone, kao što su Guigalovi Landonne, La Tourque i La Mouline.
Beaucastel nije, naravno, najskuplje vino ni unutar svoje apelacije Chateunaeuf du Pape. Razgovor s Matthieuom Perrinom, unukom velikog Jacquesa Perrina koji je Beaucastel učinio svjetski slavnim, i sinom Françoisa Perrina, koji s bratom Jean- Pierreom vodi ovu rastuću vinsku dinastiju (Françoisa i Jean-Pierrea Decanter je 2014. proglasio Osobama godine), započeli smo baš pitanjem o cijenama Beaucastela.
Brad Pitt i Marc Perrin
“Mi ne proizvodimo vina za financijske špekulacije. Ne proizvodimo vina za investitore. Mi proizvodimo vina za ljude koji vole uživati u vinima. Želimo da naša vina ostanu dostupna normalnim ljudima, i želimo da se nalaze na kartama velikih francuskih i svjetskih restorana, po bar donekle prihvatljivim cijenama. Mnoga velika svjetska vina danas su postala posve nedostupna za skoro sve potrošače, osim za onu malu grupu najbogatijih. Naša je strategija suprotna. Cijene Beaucastela neće rasti, a mi ćemo iz godine u godinu pokušavati napraviti najbolje moguće vino,” naglasio je Perrin.
Obitelj Perrin danas proizvodi najširi mogući rang vina: od supermarket brandova La Vielle Ferme i L’Oustalet, preko vina srednjeg ranga cijena (kod nas se može kupiti vrlo dobri Gigondas), preko butikne vinarije Maison Nicolas Perrin u sjevernoj Roni, pa do ultrapopularnog Miravala i 180 tisuća boca crnog Beaucastela, uz znatno manje količine bijelog.
Tako velike i diversificirane vinske kuće danas se najčešće nalaze u vlasništvu velikih korporacija. Stoga smo Perrina pitali koliko je održiv njihov poslovni model, koji podrazumijeva relativno niske cijene i zadržavanje tvrtke u obiteljskom vlasništvu.
Domaine du Clos des Tourelles. Ručna obrada vinograda u apelaciji Gigondas
“Mi na naš posao ne gledamo samo kao na posao. Vina i vinograde promatramo kao nešto što ne pripada samo nama, nego što moramo osigurati i za buduće generacije. Kao što ja, unuk Jacquesa Perrina, danas radim u našim vinarijama, tako će, siguran, sam, i moj unuk jednog dana raditi s vinima, na našoj zemlji A mi mu moramo osigurati da vinogradi i podrumi budu u najboljem stanju. Vinogradarstvo i proizvodnja vina naša je misija, a ne samo naš poslovni model. I zato ćemo zadržati tvrtku u obiteljskom vlasništvu.” Perrini, međutim, ulaze u čitav niz operacija s drugim vinarima ili poduzetnicima. Jedna od svakako najpoznatijih takvih operacija je Miraval. Rose s tom etiketom vrlo se dobro prodaje i u Hrvatskoj.
“Jedan zajednički prijatelj iz New Yorka upoznao nas je s Angelinom Jolie i Bradom Pittom. Oni su pokazali veliki interes da proizvode vina. Nama je, pak, područje gdje se Miraval nalazi domaći teritorij, jer se Provansa oslanja na Chateauneuf. Definirali smo neke uvjete pod kojima smo spremni proizvoditi to vino, pa smo se dogovorili, i vino je, kako znate, doživjelo veliki uspjeh. Jolie i Pitt zaista se razumiju u vina i stalo im je do kvalitete Miravala.”
Domaine de Vinsobres
Druga važnija recentna zajednička poslovna akcija obitelji Perrin dovela je do osnivanja vinarije Maison Nicolas Perrin, na sjevernoj strani Rone. “Obitelj Jaboulet, među najslavnijima u cijelom ronskom vinarstvu, prodala je svoju vinariju jednoj velikoj kompaniji. Nicolas Jaboulet želio se, međutim, nastaviti baviti proizvodnjom vina, pa smo se brzo dogovorili: spojili smo njegovo ime i naše prezime da bismo kreirali prepoznatljiv brend, te smo pokrenuli butikni posao, čiji je cilj visoka kvaliteta, a ne velike količine.” Cote Rotie iz 2012. godine, pod etiketom Maison Nicolas Perrin, zaista je vrlo, vrlo ozbiljni syrah, koji bi za nekoliko godina mogao steći kultni status.
Château de Beaucastel, čiju je berbu 1981. Decanter u travanjskom broju predstavio u rubrici Wine Legends, značajno se razlikuje od skoro svih drugih vina iz apelacije Chateauneuf du Pape, zbog visokog postotka grožđa Mourvèdre, koje često čini tridesetak posto mješavine (u većini Chateauneufa dominira Grenache).
“Vidite, stari burgundski vinari znaju govoriti kako najbolji pinot na svijetu uspijeva na samom sjeveru Burgundije, na lokacijama gdje jedva dozrijeva. Ali u dobrim godinama, kada postigne punu zelost, daje neopisivo dobra vina. Mi mislimo da isto vrijedi i za Mourvèdre. Naši su vinogradi na najsjevenijem dijelu apelacije. Ne postoji Mourvèdre koji zrije sjevernije od našeg. I to ga čini posebnim. Zato koristimo Mourvèdre u većim količinama: on Beaucastelu daje čaroliju, identitet, ali i trajnost.”
Razgovarali smo i o posljedicama globalnog zatopljenja na vinogradarstvo, osobito u toplim područjima, kao što je južna strana Rone. “Gledajte, to su činjenice, kojima se moramo prilagoditi, i kojima su se prilagođavale prethodne generacije vinara. Klima se sada ubrzano mijenja, globalno zatopljenje jest činjenica, ali temperatura raste unatrag nekoliko stotina godina. Raznim prirodnim postupcima u vinogradu, grožđe se može zaštiti od velikih vrućina. Naravno, pitanje datuma berbe jedno je od najvažnijih,” smatra Perrin.
Zanimljivo je da obitelj Perrin toliko brine o procesu rada u vinogradima, da čak i neka njihova jeftinija vina, poput L’Oustaleta, nose organski certifikat. Perrin opet inzistira na obiteljskoj misiji. ”Neovisno o rangu cijena, mi želimo proizvesti najbolje vino od najboljeg dostupnog grožđa. To je, ponavljam, naša obiteljska odgovornost, odgovornost prema imenu Perrin. Mislim, zapravo, da je super što u samoposluživanju možete kupiti organsko vino, koje odražava terroir, za svega nekoliko eura.”
U Hrvatskoj se, zahvaljujući Vivatu prodaje čitav niz Perrinovih vina: od L’Oustaleta i La Viellie Ferme, preko jako finog (i još uvijek jeftinog) bijelog Cotes du Rhone, do skupljih linija, uključujući Beaucastele, koji koštaju oko 660 kuna.
“Želimo biti prisutni u Hrvatskoj ne samo zato što ona može postati jako dobro tržište,” kaže Perrin, “Nego i stoga što je riječ o staroj vinskoj zemlji, o dijelu klasičnog, starog, europskog vinskog svijeta, u kojoj su ljudi jako strastveni prema vinu. Oni ljudi koje sam upoznao u Hrvatskoj dijele naš odnos, naše poštovanje i našu predanost prema vinu. I zato nam je drago što su naša vina prisutna u vašoj zemlji.”
