McDonalds’s je svoj sečuanski umak reklamirao kao “tako dobar da izaziva ulične nerede,” i to im se sada vraća kao bumerang, s kamatama. Na internetu svakih par sati izlazi nova recenzija, negativna. I neredi nisu na vidiku. Samo puno podsmjeha i lošeg marketinga za McDonald’s. No, prisjetimo se prvo priče o sečuanskom umaku. McDonald’s je sečuanski umak prvi put uveo u ponudu 1998. u kampanji vezanoj uz fenomenalni Disneyev crtić Mulan. Umak dizajniran za McNuggetse brzo je nestao s menija kad je kampanja za crtić završila, i zaboravljen je. Onda je u listopadu 2017. iznenada iskrsnuo u jednoj epizodi vrlo popularnog crtića Rick and Morty i ljudi su ga počeli tražiti pa ga je McDonald’s opet pustio u prodaju, ali u manjim količinama i samo u nekim lokalima.
Za razliku od 1998. kad je prvi put lansiran, ljudi su sada imali društvene mreže i dogodio se jedan od onih neobjašnjivih viralnih fenomena. Kupci su se ljutili kad restorani ne bi imali sečuanskog umaka, to se sve objavljivalo na mrežama i uskoro su izbili prosvjedi u kojima su ljudi zahtijevali od McDonald’sa da im da sečuanski umak, s hashtagom #giveusthesauce. Epizoda je ušla u povijest interneta kao Szechuan Sauce Riots.
Kad su ove godine odlučili ponovno pustiti sečuanski umak u prodaju, u McDonald’su su oko tih nereda osmislili cijelu kampanju i zajamčili 20 milijuna procija. Ali ovoga puta nije bilo ni nereda ni dugih redova. Ali je zato bilo puno recenzenata spremnih staviti sečuanski umak pod povećalo. “Jedini u McDonald’su bio je mladi zaposlenik koji se nasmijao kad sam naručio pet kutija chicken McNuggetsa i pet sečuanskih umaka,” piše novinar Eatera, koji je najbolje napisao recenziju ove edicije McDonald’sova sečuanskog umaka. Naplaćujući narudžbu, prodavač je rekao kao će “umak jednog dana vrijediti puno na eBayu,” aludirajući na iznos koji je na eBayu netko lani ponudio za kutijicu sečuanskog umaka. 995 dolara. Prodavač ne novinara obavijestio da će njegov lokal sečuanski umak imati do petka. “Drhtećim rukama povukao sam foliju s plastične kadice veselo umočio mali prst u umak. Pogledao sam ga na svjetlu dok se tanki mlaz cijedio s mog prsta i kapao po stolu, imao je boju i teksturu marmelade od jagode i točkice od nekog neprepoznatljivog začina. Kad sam polizao prst, umak je bio toliko sladak da me čeljust zaboljela. Imao je okus kukuruznog sirupa u koji netko možda bacio malo Worcestershirea.
Nimalo nije poboljšao okus mojih zatupljujuće bezokusnih McNuggetsa. Umočio sam pomfrit u njega, kasnije sam polio malo umaka po hamburgeru gdje se potukao s kečapom, sirovim lukom i umakom od kiselih krastavaca. Deklaracija na kutijici umaka vrlo je poučna: voda, šećer, destilirani ocat, kukuruzni škrob, pšenica, soja, sol, kukuruzni ocat, đumbir, sojino ulje, sezamovo ulje, xantan, začini, ekstrakt kvasca, češnjak, pšenični škrob, prirodni okus, limunska kiselina, ulje šafranike, dekstroza, kalijev sorbat i natrijev benzoat (konzervansi). Sedamdesetih godina, kad je u Američke gradove tek stigla kuhinja koja se predstavljala kao sečuanska, potpisno jelo bile su kozice u sečuanskom umaku i to je jelo bilo ljepljivo i slatko i nije bilo baš ljuto. Ali pedesetak godina kasnije naša ideja sečuanske kuhinje se promijenila, sad od sečuanskih jela očekujemo ulje od čilija, sušeni crveni čili, svježi zeleni čili i, prije svega, sečuanski papar, vatreni začin koji je od 1968 do 2005. ovdje bio praktički ilegalan. Očekujemo i druge okuse, poput kumina i korijandera. Sve to, i više od toga, potpuno je odsutno u McDonald’sovu sečuanskom umaku, barem za moj ukus. Ova sečuanski umak mogli biste staviti i u palačinke. Htio bih da svi ti obožavatelji crtića, umjesto da napadaju prodavače u McDonald’su kad nestane sečuanskog umaka, sjede po sečuanskim restoranima i uživaju u wontonima u ljutom ulju i Chongqing piletini.”
