Kada bih morao izabrati mjesto na kugli zemaljskoj u kojem bih se morao skrasiti, prvi mojoj na listi želja bio bi Melbourne. Ne tako davno, veliki sportski događaji poput utrke Formule 1 i Australian Opena, bili su prvo na što bih pomislio na spomen tog grada. Onda smo pred desetak godina tamo poslali prva vina, a potom u dva navrata poslom, ali od gušta otišli na daleki kontinent. Melbourne mi se danas čini vrlo otvorenim gradom, melting potom kultura došljaka, posebno Azijata, gdje svako traži svoju priliku. Za razliku od Sidneya koji podsjeća na holivudski Los Angeles, Melbourne je više poslu orijentirani New York.
Klima je u gradu jedinstvena i može jako varirati u kratkim intervalima. Na pitanje kakvo će biti vrijeme u Melbourneu postoji uzrečica “wait a minute,” a iznenadne promjene temperature, visš od dvadeset stupnjeva u nekoliko sati, iskusili smo i sami. Temperature preko 40 stupnjeva prilično su uobičajene, a tenisači tijekom turnira znaju gubiti svijest. S druge strane, u roku od petnaestak minuta iznenadni vjetrovi od ugodnog mira naprave dar mar, poruše štandove po tržnicama i nestanu kao da se ništa nije dogodilo. Naravno da to nije samo predmet šale – hirovitost klime, a ponajprije važnost klimatskih promjena za održivost kontinenta, australski znanstvenici danas proučavaju temeljitije od ostalih. Njihova iskustva u preciznom vinogradarenju i knjige na tu temu prava su poslastica, gušt za čitanje – oni pišu jednostavno, nepretenciozno i nama razumljivo. Od Australaca se najlakše uči.
Kratki pregled svjetski relevantnih restorana u Melbourneu
No, ono što je u Melbourneu zaista posebno jest vrhunska restoranska scena. Melbourne stvara dojam “proleterske” kolijevke fusiona, barem one australski jednostavne verzije, lišene prekomjernoga glamoura kakav inače nalazimo velikim svjetskim metropolama. U Melbourneu je mješavina stilova vesela i prijateljska, zaigrana. Mediteranska kuhinja dominira renomeom primadone. No, isto tako talijanski restorani, kao lideri na tržištu, koketiraju s u Melbourneu udomaćenim guštima dalekog istoka. Melbourne je istinski prozor u svijet Azije. U takvom okruženju, profitira gost, jer u restoranu za svoj novac dobiva sve bolju uslugu. Takvo otvoreno društvo, otvorenije za utjecaje od Londona ili New Yorka, i nas privlači da se na njemu okušamo svojim vinima, unatoč tisućama kilometara udaljenosti.
Dalmatino
U moru dobrih restorana u Melbourneu rado ću spomenuti i one gdje smo prisutni s našim vinima, i tu naravno krećem od “naših”. Dalmatino chefa Ina Kuvačića, najvažniji je hrvatski restoran u Australiji. Ino je pravi ambasador našeg gourmet naslijeđa, o čemu je lani objavio i bestseler knjigu Dalmatia, prodanu u više od 20.000 primjeraka, s odličnim kritikama. Dao bih se kladiti da je ovih dana za trajanja Australian Opena i naš Marin Čilić uživao u Bay Streetu u Port Melbourneu gdje se nalazi restoran, a nikad se ne zna – možda sutra tamo proslavi pobjedu sa čašom naše Grimalde. Njegov brat Natko najveseliji je lik u gradu, naš vinski ambasador kojega svi vole. Lijepa sjećanja vežu me i uz drugi naš restoran Ragusa u obližnjem Williamstownu, gdje na meniju možete pročitati originalne hrvatske nazive jela sa našim čžš kvačicama, što po svijetu nije baš uobičajeno, pa stoga i veseli.
Najljepšu vinsku večer s našim vinima imali smo u Saint Crispinu, fine dining restoranu kojeg je držao Joe Grbac, chef istarskih korijena koji je zanat brusio po Michelinovim restoranima. Nakon faze St. Crispina, Joe danas s nesmanjenim ambicijama vodi restoran Saxe, dok je njegov tadašnji head sommelier Raul Moreno Yague danas neprikosnoven u Osteriji Ilaria. Raul je super tip i briljantni degustator. Osim što radi vina po svijetu, studira za Master of Wine i Master Sommeliera i ove je godine dobio prestižnu titulu Penfold’s Sommelier of Year 2018. Raul je bio i kod nas, a u više je navrata držao i masterclass o hrvatskim vinima te je sigurno najveći poznavatelj naših vina u Australiji.
Pozornost na gourmet sceni u Melbourneu privuklo je i doseljavanje kompletnog Fat Ducka na devet mjeseci tijekom 2015. godine, u vrijeme dok se restoran u Engleskoj renovirao. Fat Duck je u Melbourneu očekivano rasprodan, a nakon povratka tima na čelu sa nekadašnjim sommelierskim svjetskim prvakom Isa Balom na stari kontinent, u gradu je s radom nastavio drugi Blumenthalov dragulj Dinner by Heston, na čijoj listi su i danas naše malvazije. Ako vas put ovih mjeseci nanese u Melbourne, preporučujemo vam i fine dining restorane Claypots, Cutler&Co. ili Arbory. U industriji zabave, Crown Casinu, scenom gospodari sommelier Matt Brooke, jedan od velikih australskih zaljubljenika u malvaziju iz akacije i istarske tartufe.
Od kuhinje dalekog istoka, tajlandski restoran Jinda našu je malvaziju stavio za kućno vino, što potvrđuje njenu zahvalnu crtu mineralnosti i ugodne bademaste gorčine na retrookusu, upravo pogođene za jače okuse istočnjačke kuhinje. Nadalje, ako vas put nanese u Richmond u vijetnamski kvart, potražite tamo izvrsni kineski Pacific Barbecue. Potpuno neugledbno, u maniri jeftinih kineskih zalogajnica, to mjesto nudi najbolje od kineske kuhinje. Od silne egzotike jela teško je zaboraviti meso repa velikog morskog krokodila, koje okusom podsjeća na hibrid pileta i grdobine.
I da na kraju ne zaboravim.
Koliko god vam se Talijani u tome činili neprikosnoveni, u Melbourneu ćete popiti najbolji espresso na svijetu. U uličnim cafe garažama, gdje se na kavu za pet dolara strpljivo u redu, ambiciozni baristi će vam poput uličnih umjetnika na kavi i vlastiti profil nacrtati.
