U Melegranu, u uzbudljivom srcu starog Rovinja, prvi smo se put zatekli prije malo više od dvije godine. U ono je vrijeme Melegran, projekt što su ga osnovali jedna Istranka iz Londona i njen suprug londonski financijaš, bio ugodan hipsterski hotel s malim sobama, privlačno definiranim interijerima I luksuznim kupaonicama. Onda se Melegran počeo razvijati. Pa je obuhvatio još nekoliko starih kuća u povijesnom dijelu najljepšeg istarskog grada.
Prije mjesec dana spavali smo u sobi koja je gledala na dva i pol metra udaljene privatne kuhinje s mirisima starinske domaće hrane, da bismo prošli vikend proveli u prvom Melegranov iskoraku u ozbiljan, bezuvjetan luksuz. Melegran je, naime, preuzeo i kuću u Ulici Montalbano na broju 18.
Na vrhu te kuće nalazi se dvoetažni apartman koji Melegran uvodi u novu razinu hotelskog natjecanja. S tim dosta senzacionalnim apartmanom, Melegran više nije još jedan do brojnih malih boutique hotela koji igraju na retro uređenje i osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici. S apartmanom na Via Montalbano 18 uređenim tijekom lockdowna, Melegran ulazi u konkurenciju najljepših hotelskih smještaja u cijelom Rovinju, gradu s četiri five star hotela (okej, Adriatic tehnički ima četiri zvjezdice ali definitivno zaslužuje pet.)
Ekstenzijom u luksuzno hotelijerstvo Melegran nije izgubio svoj hipsterski šarm. Naime, do apartmana na vrhu kuće u Ulici Montalbano morate se popeti stepenicama gotovo jednako strmim kao da se penjete na glavnu piramidu Maja u Chichen Itzi, No, pošto svladate tu laganu neudobnost koju će vaš telefon registrirati kao uspon na devet katova, ući ćete u prostor koji je po svom unutarnjem osjećaju superioran najraskošnijim Maistrinim hotelskim sobama.
Dakle, Melegranov prestižni apartman sastoji se od spavaće sobe s pogledom prema središtu starog Rovinja, od male pomoćne sobe s pogledom na dvorišta, od dvije kupaonice i od penthousea, definitivno najljepšeg prostora u kojem smo ikad boravili tijekom naših tridesetak godina stalnih posjeta Rovinju.
Penthouse je podijeljen na dva dijela; lođu koja funkcionira kao dnevna sobe na otvorenom i konvencionalni dnevni boravak s malom kuhinjom, koji vodi do terase. Terasa gleda na more i na otok Svetu Katarinu, kao i na krovove i ostatke fasada obližnjih zgrada. Na terasi nikad nije vruće, jer stalno puše povjetarac. Zvučnu kulisu osiguravaju rovinjski galebovi, a stol s četiri stolice i otoman na koji nikad ne dolazi sunce omogućuju gostima da izaberu svoj omiljeni položaj za detoksikaciju od stresa i uživanje u toliko autentičnom ambijentu da bi riječ idilično ovdje zvučala kičasto.
Sama je dnevna soba opremljena decentnim, neobaveznim ali elegantnim namještajem koji stvara dojam dodatne opuštenosti; ormarić sa suhim elementima minibara (čokolade, čipsevi, bademi I slično) zapravo je neobično atraktivan premda je mogao biti kupljen na buvljaku.
Na donjoj se etaži luksuznog izdanja Melegrana spava, a na gornjoj se druži, pije, gleda more, razgovara i opušta, u ambijentu superiornom skoro svim rovinjskim lokalima. Obje kupaonice smještene na nižoj etaži opremljene su Cowshed kozmetikom i gotovo pretjeranom količinom debelih I jako mekih ručnika. Bili bismo vrlo sretni da većina domaćih hotela s pet zvjezdica usvoji Melegranov standard za ručnike.
Melegran, naravno i nažalost, nije bezgrešan. Minibar, kad je riječ o piću, naprosto ne valja: on sadrži nekoliko jako slabih istarskih rakija i likera i baš ni jedno vino, što je apsurdno jer u velikom hladnjaku na drugoj etaži možete smjestiti bar četiri ili pet buteljki.
Drugo, Melegran je postao preozbiljan hotel da bi se recepcija zatvarala u ponoć. Jasno nam je da radno vrijem od 0 do 24 podrazumijeva veće troškove, no oni su neizbježni uz viši stupanj ambicija. Melegran u sadašnjem proširenom i luksuznom obliku spada među nekoliko najboljih istarskih hotela, što podrazumijeva cjelodnevnu uslugu i bolji room service. Neovisno od ovih zamjerki, Melegran je u svojim boljim sobama najšarmantiji rovinjski hotel uz Adriatic.
