Radićeva, jedna od središnjih zagrebačkih turističkih ulica koja povezuje strogi centar s Gornjim gradom, nije imala sreće s ugostiteljstvom još otkako se prije dvadesetak godina zatvorio restoran Placa na samom vrhu ulice. U Placi je, prekratko, kuhao mladi Dino Galvagno, a nakon toga Radićevom su dvadesetak godina dominirali najgori gradski fast foodovi, mračne pivnice i loši tapas barovi.
Prije tjedan dana na početku ulice otvorio se sasvim drukčiji lokal, sladoledarnica, kafić i bistro zdrave hrane Melt. Vlasnice su Lucija Zidić i Lucia Cvitanić, dvije djevojke u srednjim dvadesetim godinama, od kojih je jedna pohađala akademiju za gelato u Bologni. Melt je prozračno, svijetlo i baš jako ugodno uređen.
Melt
We’re waiting for you! 🤗🍦
Izbor pića je korektan do dobar; pet, šest relevantnih domaćih craftova, nešto solidnih do finih vina na čaše uključujući pošip Nericu, dok je sladoled izvrstan.
Sladoled od breskve zaista ima okus po pireu od svježih bresaka, a jedna of vlasnica ponudila nam je da uđemo u kuhinju i sami se uvjerimo da sladoled ne prave od praškova i esencija kao skoro svi drugi zagrebački sladoledari, nego isključivo od prirodnih sastojaka. Sladoled od limete imao je teksturu granite.
Meltovi problemi nastaju s brunch menijem. Brunch nije nastao kao žanr moderne asketske zdrave hrane, nego kao specifična vrsta neformalnijih ručkova koje su promovirali Njujorčani, kad su 1930-tih počeli uživati u raskošnim švedskim stolovima koji su spajali jela tipična za doručak i ručak s obilnim količinama šampanjca i koktela. Na brunchevima u New Yorku uživali smo u nekima od najboljih jastoga, kamenica i omleta u životu. Naziv brunch s godinama se počeo lijepiti za sve i svašta, prečesto opisujući nespecifičnu ili nejasno koncipiranu ponudu.
U Meltu pod egidom bruncha prodaje se ono što se inače prodaje kao all-day breakfast, zdjele granola i acai bobica, pa najdosadnija jela na svijetu poput avokado tosta ili tosta s maslacem od kikirikija (koja u Hrvatsku, kao obično, dolaze nakon što su već svugdje ispala iz trenda). Okej, dosta Zagrepčana i još više turista želi jesti zobene pahuljice, acai ili takve tostove. Međutim, ti ljudi načelno nisu osobiti potrošači pića, a prodaja pića čini značajnu stavku u biznis planu svakog održivog lokala. Meltu, s ovakvim jelovnikom, prijeti da se pretvori u apoteku.
Stoga bi bilo dobro kada bi vlasnice još jednom ozbiljno razmislile o koncpetu i kreirale meni koji bi bio bar nešto manje generički, i koji bi bio usklađen s izvrsnim sladoledom, atraktivnim interijerom, izvrsnom kavom i solidnom ponudom pića.
