Sladoled je jesad od većih misterija zagrebačke gastronomije. U gradu koji ne može progutati dovoljno burgera, sushija i roštilja, kroz čije najpopularnije streetfood festivale prođe više od milijun ljudi i gdje se svakoga mjeseca otvaraju i propadaju bistroi, slastičarnice i restorani, godinama se ne može pojesti stvarno dobar sladoled.
Daleko od toga da sladoleda fali, na gotovo svakom uglu u centru grada je vitrina sa sladoledima. Ali to su gotovo odreda oni napumpani masni sladoledi od raznih prahova i koncentrata. Pravi zanatski sladoled u cijelom svijetu doživljva come back. Sladoledari se natječu u kvaliteti i inovaciji, ukusi, sastojci, stilovi i trendovi evoluiraju golemom brzinom. Zagreb, pak, uporno ostaje na provincijalnoj margini tog pokreta.
Jedina dva mjesta na kojima se zadnjih godina mogao kupiti stvarno dobar sladoled bili su slastičarnica Orijent u Maksimirskoj i Medenkov butik kraj Cafea U Dvorištu u Žerjavičevoj. Orijent i Medenko radili su različite stilove sladoleda, ali bili su podjednako kreativni i pouzdani u kvaliteti. Njihovi sladoledi od ljekovitog bilja, piva i sezonskog voća, neobične kombinacije okusa i sezonski hitovi držali su standard na pasivnoj sceni. No, Medenko se brzo zatvorio jer mu lokacija i zahtjevi sadoledarnice pored njihove proizvodnje nisu bili održivi, a prva postava Orijenta nedavno je otišla u mirovinu. I baš kad se činilo da ćemo neko vrijeme naprosto morati provesti u sladolednoj pustinji, pojavio se Melt.
Melt su u Radićevoj ulicit otvorile Lucija Zidić i Lucia Cvitanić, djevojke u srednjim dvadesetim godinama, od kojih je jedna pohađala akademiju za gelato u Bologni. Ovaj tipični gradski bistro s par generičkih jela, u prednjem dijelu je otvorio sladoledarnicu koja trenutno prodaje najbolji sladoled u Zagrebu. Sve proizvode sami, od prirodnih sastojaka i by the book. U srijedu amo svratili na kavu (Cogito) i sladoled i pojeli više nego što smo
planirali jer je bio odličan. Melt ima nekoliko čokoladnih sladoleda, svi voćni sladoledi osim limete su od sezonskog voća, imaju par zanimljivih okusa poput indijskih oraščića, par utješnih poput maslaca od kikirikija i naravno par klasičnih poput stracciatelle. Izbor je dosta velik. Sladolede ne prodaju na kuglice nego po veličini odnoano broju okusa, mali sladoled je jedan okus, srednji dva, a veliki tri. Mi smo se, naravno, prvo bacili na sezonsko voće, smokvu, malinu i breskvu. Sva tri sladoleda su koncentrati sočnog zrelog voća s puno teksture, kremasti i jako
osvježavajući. Breskva i malina toliko su autentične da imate osjećaj da jedete svježe nezaslađeno voće, dok je smokvi unatoč divnom okusu nedostajalo punoće. Nula ljepljivosti, nula težine, sladoledi koji cam u ustima eksplodiraju od okusa i rasprše se kao oblak, baš kako treba. Slana čokolada je zaista slana, sladoled je napravljen s tamnom čokoladom i ima vrlo jak, bogat okus iako mu nedostaje kremastosti. Lakoća je jedna od glavnih vrlina Meltovih sladoleda ali neke bi se okuse isplatilo pogurati prema radikalnijim varijantama, bili bi hit. Stracciatella je bila svilenkasta i imala je fini mliječni aftertaste ali je, kao i smokva, zbog nečega stvarala dojam da je vodenasta na okusu. No, riječ je o dojmu (sladoledi zapravo nisu vodenasti, naprotiv) koji je ujedno i jedini prigovor ovom odličnom, poštenom i ambicioznom sladolednom projektu. Melt treba držati na radaru.
